Mladi riječki glazbenik Marko Tolja na našoj glazbenoj sceni je prisutan tek četiri godine, a već se može pohvaliti nizom dobrih rezultata.
Osvojio je prestižnu nagradu Porin
za najboljeg debitanta 2007. godine, natjecao se u glazbenoj emisiji
“Zvijezde pjevaju”, glumio je u mjuziklu “Za dobra stara
vremena”, a krajem prošle godine mu je izašao drugi studijski album
“Vrijeme briše istinu“. Radijskim stanicama već duže vrijeme sviraju singlovi
“Zašto” i “Stranci”, dok je najnovija pjesma “Sama si
i ti” posljednji singl s albuma.
U razgovoru s Markom saznali smo zašto je odbio ulogu u
sapunici, u kojim situacijama može biti pravi fakin, što možemo očekivati od
njegovog nadolazećeg koncerta i kako je naučio reći NE.
Za vas kažu kako ste stara duša u
mladom tijelu. Koliko se slažete s tom izjavom?
Činjenica je da volim stare stvari sa dušom, počevši od
glazbe pa nadalje. Ja sam jedna čudna kombinacija klasičnog i modernog. Valjda
se to onda može i definirati kao “stara duša u mladom tijelu”.
Takvom mišljenju je sigurno doprinijeo vaš glazbeni i
odjevni stil. Što za vas predstavlja lijepo odijevanje?
Ne predajem puno pažnje odijevanju. Ljudi me poznaju po
elegantnom stilu jer on najviše paše mojoj glazbi i izričaju, ali daleko od
toga da sam stalno tako odjeven. Privatno sam jako “casual”.
Doživljavaju vas kao pristojnog i samozatajnog
mladića, međutim, izjavili ste da možete biti i “fakin”. Što pod tim
mislite?
Odgojen sam u finoj obitelji i od tuda vučem tu “pristojnu”
stranu. S druge strane, odrastao sam i s ekipom na ulici i u tim trenucima smo
bili… recimo vrlo nestašni. Bilo nas je posvuda, po susjedovim vrtovima, po
policijskim stanicama, a malo manje na školskim satima. Smatram to kao prednost
jer se bolje snalazim u svim situacijama, bile one finog ili fakinskog
karaktera.
Dolazite iz glazbene obitelji: otac je svirao u
bendu, brat završio glazbenu školu, stric je vladao scenom 80-ih duom Denis
& Denis… Je li glazba vaš svjesni izbor ili stvar gena?
Mislim da je oboje. Nitko mi nije nametnu bavljenje glazbom.
Od malih nogu sam to volio i sam potencirao. Naravno, tu je i sigurno ta
genetska strana odigrala veliku ulogu, a i odrastajući u takvoj obitelji vrlo
rano sam razvio glazbeni ukus i znanje.
Osim kao pjevač, okušali ste se i
kao glumac (i plesač) u mjuziklu “Za dobra stara vremena”. Biste li
pristali na ulogu u sapunici?
Ulogu u sapunici su mi već nudili pred dvije godine i bez
razmišljanja sam ju odbio. Ja sam muzičar i bilo koji izlet u svijet glume mora
biti usko povezan s glazbom. Ne smatram se niti glumcem niti plesačem. Bio je
to izlet u još jedan glazbeni pravac, mjuzikl. Ako se u nekoj budućnosti opet
desi prilika za mjuzikl, svakako ću pristati jer me to jako zaintrigiralo. Iako
je glazba u pitanju to je nešto sasvim drugačije i novo.
Bliži se vaš koncert u kazalištu Komedija. Što možemo
očekivati? Hoćete li i zaplesati?
Održat ću svoj prvi “veliki” koncert u Zagrebu 9.
travnja u Komediji. Nastojat ću da to ne bude klasični, već sto puta viđeni,
koncert. Koncert će tematski biti podijeljen u dva dijela. U prvom ću
predstaviti svoj novi album “Vrijeme briše istinu”, kao i neke stvari
sa prvog albuma, a u drugom ću izvoditi stare, swing i jazz standarde po kojim
me sve više ljudi prepoznaju.
Pratit će me prošireni Olja’zz band sastavljen od
deset sjajnih muzičara. Posebno me veseli što će se sve to desiti u Komediji
koje ima takvu reputaciju i tradiciju i što se u svemu tome podržava DM kao
“mladog, perspektivnog pjevača”. Bit će tu i gostiju, plesačica,
smijeha i puno dobre glazbe. Hoću li zaplesati…. to neka ostane mala tajna.
Glazbeni posao može biti vrlo
surov, jer se radi o industriji. Smatrate li kako je važno naučiti reći NE?
Ovaj posao, kao i svaki drugi, ima svojih dobrih i loših
strana. Svakako mislim da je čvrsti stav jako bitan. Kada sam počinjao u ovom
poslu s puno strana su me pokušali odgovoriti od toga što sam radio. Govorili
su mi da ta vrsta glazbe nije dovoljno komercijalna i da to kod nas neće proći.
Ustrajao sam, glazbom razbio par zidova i eto me. Mislim da sam ja živi primjer
da je stav i vjera u sebe najbitniji faktor za uspjeh.
Koliko ste, zatrpani radnim
obvezama, uspjeli upoznati sebe? Je li vas samostalni rad bilo kako promijenio?
Imam 25 godina, čvrsto stojim na zemlji i imam jasne ciljeve
za budućnost. Imam tu sreću da se bavim poslom kojeg volim najviše na svijetu i
kroz svaku novu avanturu i iskustvo naučim nešto novo o sebi i o drugima.
Dozvoljavate li drugima da vas
upoznaju u cijelosti?
Rijetko. Jako sam društven tip ali rijetki me znaju u srž. U
životu sam imao par gadnih događaja što u prijateljskim, što u ljubavnim
odnosima, pa sam sada jako oprezan kome “širom otvoriti vrata”.
Karmen Horvat