Iako često volimo reći kako su žene sposobne raditi nekoliko radnji istovremeno, a muškarcima to zadaje veće probleme, znanstvenici su pokazali kako smo preoptimistični u ženskom veličanju, ali samo ako se radi o kognitivno zahtjevnim zadacima.
Ljudi ne mogu
izvršavati više od dvije radnje istovremeno, pokazalo je američko istraživanje.
Međutim, bitna stavka je o kakvim se aktivnostima radi. Primjerice, hodanje i
žvakanje kaugume neće biti pretjerano kognitivno izazovno, pa otvara mogućnost
još neke aktivnosti. No zato će nam vožnja i slanje SMS-ova zadati veće
teškoće.
“Rezultati
pokazuju kako se možete nositi sa samo dva zadatka u isto vrijeme, ali to
moraju biti kognitivno zahtjevni zadaci”, objasnio je Mark Mapstone,
profesor neurologije na Sveučilištu Rochester. Razlog tome je što ljudski mozak
ima dva režnja koja podjednako dijele odgovornost ako izvršavamo dvije radnje
istovremeno.
“Izvođenje triju
radnji nadvlada kapacitet frontalnih funkcija. Izvođenje dviju radnji je u
redu. Viša ljudska kognicija je dvojna u svojoj suštini, što objašnjava zašto
volimo binarne izbore i imamo poteškoće kod izbora s više mogućnosti [možemo
lako razmatrati jednu, pa drugu mogućnost prije nego li donesemo odluku, ali
teže ćemo odlučiti kada imamo nekoliko izbora]”, tvrdi Etienne Koechlin,
jedan od autora istraživanja.
Stručnjaci ističu
kako bi ova studija mogla pomoći u boljem razumijevanju sigurnosti u prometu,
primjerice kod kontrolora leta ili dok vozimo i pričamo na mobitel, ali jednako
i kod neuroloških poremećaja (senilnost), gdje je izgubljena sposobnost
multitaskinga.
Istraživači
su koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu dok su ispitanici izvodili
prilično komplicirane zadatke slaganja slova po redu. U prvom scenariju, morali
su se prebacivati s jednog zadatka na drugi, a u drugom scenariju su odgodili
jedan zadatak dok su izvršavali drugi.
Iznenađujuće,
kada su odgodili jedan zadatak, dva prednja režnja su se aktivirala, a uvođenje
trećeg zadatka povećalo je broj greški.
“Čini
se da svaki frontalni režanj slijedi svoj cilj. Rezultati upućuju na to da frontalne
funkcije ne mogu pratiti više od dva cilja/zadatka istovremeno”, zaključio
je Koechlin.
K. Horvat
