U Zagrebu se 30. rujna i 1. listopada održava kongres Europske asocijacije za psihoterapiju “Autonomija i osjećaj pripadnosti”.
Na svjetskoj razini četvrtina populacije tijekom svog života oboli od bar jednog psihičkog poremećaja, a prognozira se da će se do 2020. godine depresija popeti na zabrinjavajuće drugo mjesto na popisu vodećih bolesti, dok su u Hrvatskoj prema broju dana provedenih na liječenju u bolnici, na prvom mjestu duševni poremećaji i poremećaji ponašanja.
Kako bi svi razumijeli što je psihoterapija, kako se primjenjuje te kome je namijenjena, razgovarali smo sa prim. Jadranom Morovićem, dr.med., psihijatarom-psihoterapeutom (ECP) predsjednikom SPUH-a.
1. Što je to psihoterapija?
O tome što je to psihoterapija bilo je jako puno polemike, posebno u tijeku priprema Zakona o psihoterapiji koje traju već desetak godina. Dogovoreno je da definicija psihoterapije bude ovakva;
Psihoterapija je liječenje i/ili tretman problema emocionalne prirode psihološkim putem u kojem educirana osoba namjerno uspostavlja profesionalne odnose s bolesnikom te koristi stručne postupke, sredstva i mjere u svrhu uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih simptoma te promjene poremećenih shema ponašanja kao i poticanje pozitivnog rasta i razvoja ličnosti.
2. Koji su razlozi da se čovjek javi psihoterapeutu?
Razlozi su uvijek individualni, takav treba biti i psihoterapijski pristup svakom pojedincu. Naime, ne postoji nešto univerzalno kao neki kalup u koji se moramo svi uklopiti, ne odgovara svakom isto, stoga je jako važno u psihoterapijskom postupku pratiti potrebe i mogućnosti svakog pojedinca. Onaj koji osjeća potrebu za psihoterapijom uglavnom dolazi sa svojim problemom, sa željom da se riješi nekog ‘simptoma’ koji ga ‘muči’, vidi sebe na specifičan način i želi promjenu, sa tom idejom dolazi i na psihoterapiju. Psihoterapeut ima zadataka prihvatiti osobu takvu kakva je, u skladu sa njenim ili njegovim kapacitetima i mogućnostima za promjenu. Često je potrebno puno toga promijeniti u svojim stavovima i shvaćanjima sebe i okoline, tako da bi se postigla harmonija unutar same potrebite osobe. Tako smo odgajani da često vrlo teško mijenjamo stavove, poglede na život, teško uočavamo naše ‘skrivene’ potrebe. To su ujedno i razlozi zbog koji onda pojedinci često odustaju od psihoterapije.
3. Kako izabrati psihoterapeuta?
To nije lagan zadatak, no za preporučiti je pogledati na listu psihoterapeuta koju je objavio SPUH na svojim stranicama. Tamo su ipak na popisu jedino adekvatno školovani psihoterapeuti, uglavnom sa evropskim licencama, što donekle garantira kvalitetu. Nije loše otići na nekoliko razgovora, sa jedinim ili dvoje, pa i tri terapeuta i ocijeniti koji nam najviše odgovara. Naime, psihoterapija je dugi proces, potrebno je uzajamno povjerenje i na neki način osobe, klijent i psihoterapeut/kinja, kako bi to u žargonu rekli: ‘trebaju kliknuti’.
4. Je li psihoterapija preporučljiva za sve psihičke bolesti?
Da, za sve psihičke bolesti je preporučljiva psihoterapija, ona daje mogućnost izlječenja kroz promjenu same bolesne osobe. No svakako je važno znati da postoje psihičke bolesti koje uz psihoterapiju svakako i neophodno treba liječiti psihofarmacima. Kombinacija psihoterapije i psihofarmaka je svakako poželjna, gotovo kod svih težih poremećaja u kojima osoba jako pati.
5. Koje su razlike između rada psihoterapeuta, psihologa i psihijatara?
Ako su svi oni završili edukaciju iz psihoterapije, i postali su psihoterapeuti, u samom psihoterapijskom postupku nema razlike. Naime glavna razlika je što psiholozi završavaju filozofski fakultet, a psihijatri medicinu i još specijalizaciju iz psihijatrije. Još je jedna velika razlika u tome što su psihijatri ovlašteni propisati lijek, psihofarmak, a drugi psihoterapeuti nisu za to ovlašteni.
6. Tko može provoditi psihoterapiju?
Psihoterapiju mogu provoditi one osobe koje su završile edukaciju i stekle certifikat za psihoterapeuta. Zakon o psihoterapiji predviđa dosta stroge kriterije pa tako za obavljanje psihoterapijske djelatnosti psihoterapeut mora ispuniti slijedeće opće uvjete: završen pred-diplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani pred-diplomski i diplomski sveučilišni studij te završen stručni dio izobrazbe iz psihoterapije u nekom od postojećih psihoterapijskih pravaca koji su odobreni od krovne međunarodne udruge za psihoterapiju, mora imati obavljenu kliničku praksu.
7. Postoji li u hrvatskoj zakon o psihoterapiji?
Pokušavamo ga, mi iz Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, uspostaviti već desetak godina. Bio je skoro pa gotov već 2010-te, pa 2015-te, i sada u proljeće, no zbog političkih promjena i situacija u državi, još nije dospio do Sabora.
8. 22. kongres Europske asocijacije za psihoterapiju zove se Autonomija i osjećaj pripadnosti? Što to znači?
Naslov Kongresa daje nam mogućnost rasprave o navedenim terminima, nadam se da će se isti dovoljno razjasniti tijekom diskusija u kongresnim prostorima, no istina je da su to važna stanja svih nas. Jednostavno: životno važna stanja, koliko smo samostalni u svojim osjećajima, koliko su nam važne osobe oko nas, koliko o njima ovisimo, koliko uopće ovisimo o svojim osjećajima.
Osjećaji, emocije, nešto su najvažnije u životu svih nas, no istovremeno mnogi to zatomljuju, ili svoje osjećaje podređuju drugim ‘važnijim’ stavovima, vjerovanjima i mišljenjima.
Uobičajeno je da se borimo sa ‘introjektima’ – stavovima koje smo usvojili na način da ih nismo sami stvarali bazirajući se na vlastito iskustvo, već smo ih na neki način preuzeli od okoline. Pitanje je, a često je odgovor negativan, da li se mi osobno slažemo sa takvim preuzetim stavovima. Tu često dolazi do stvaranja konflikta u nama, što se vidi kroz razne simptome, poremećaje ili bolesti.
Kada i gdje se održava Kongres?
Kongres se održava u Zagrebu u hotelu Sheraton i u Kampusu na Hrvatskim studijima koji su nam ponudili prostore za predkongresne radionice. Predkongresne radionice održavati će se 28. i 29.09. a sam Kongres 30.09. i 1.10.2016.g. Predkongresne radionice se održavaju u Kampusu na Hrvatskim studijima, 28. i 29.09.2016.
Foto: Shutterstock
Ana Abrahamsberg
