U svim skupinama postoje ljudi koji nam se sviđaju i koji nam se manje sviđaju. U svim skupinama postoje inteligentni i manje inteligentni. S članovima svoje skupine bolje ćemo se razumjeti jer su nam vrijednosti koje smo najčešće usvojili još u roditeljskom domu, slične, ali to ne znači da oni drugi nisu u redu, oni su samo drugačiji od nas!
U zadnje vrijeme tema predrasuda, stereotipa i diskriminacije
obilno je prisutna u našem društvu. Pripadnici raznih skupina doslovno se ne
razumiju, premda spominju iste pojmove poput prava, zaštite, slobode,
jednakosti. Očito da su to zajedničke vrijednosti većine ljudi u našem društvu,
ali ako ih krenemo cjepkati dolazi do kaosa i neslaganja. Svi se slažemo da je
sloboda jako važna, ali ako krenemo razgovarati što za svakog od nas znači taj
pojam, vjerojatnost da se nećemo razumjeti to je veća što je veća razlika
ostalih karakteristika naših osobnosti.
Što je neurolingvističko programiranje?
Između ostalog, ja sam i trener neurolingivstičkog
programiranja. Uz neurolingvističko
programiranje često se veže manipulacija. Mnogi moju polaznici kažu da se
komunikacijskim vještinama koje se na NLP-u uče može manipulirati drugima. Moj
je odgovor potvrdan, naravno da se može, ali… Životna pozicija koju promoviram
i na taj način se trudim živjeti jest da su svi ljudi OK. Ja sam u redu i drugi
su u redu. To ne znači da mi se
ponašanje drugih ljudi uvijek sviđa i da gledam svijet kroz ružičaste naočale,
to jednostavno znači da su ljudi ravnopravni meni u svakom pogledu, čak i kada
se naši stavovi, stilovi života i ponašanje razlikuju.
U NLP-u postoje brojni koncepti koji objašnjavaju ljudsko
ponašanje i koji nam pomažu da donosimo određene zaključke u svezi drugih
ljudi. Neminovno se time ljudi karakteriziraju i grupiraju na određeni način.
To je jako korisno i često nam uštedi vrijeme, novac i energiju, ali nikada ne
treba zaboraviti da u svakoj pojedinačnoj
situaciji komuniciramo s jedinstvenom osobom koja sjedi (ili stoji) ispred nas.
Reći za nekoga, primjerice: “On izgleda i govori kao vizualac, to znači da on
brzo uči, da brzo prolazi kroz informacije, da je sanjar i ima viziju”,
otprilike je jednako tome kao da kažemo “On ima crvenu kosu, znači da je vatren
i sjajan ljubavnik”. Pretpostavka da je netko vizualac odlična je hipoteza koja
nam može pomoći u načinu komunikacije s tom osobom kako bi naša ideja lakše
došla do njega. Ipak, to je samo pretpostavka, koja nam može sačuvati vrijeme,
novac i energiju, no isto tako nas može odvesti u sasvim krivom smjeru, ako ne
provjerimo odgovara li ta konkretna osoba (i u kojoj mjeri odgovara) teorijski
očekivanom stereotipu.
Tako je isto s predrasudama i stereotipima uobičajenima u
društvu.
Razlika između predrasude i stava
Na trenutak ću objasniti razliku između ta dva spominjana
pojma.
Predrasuda je stav.
Predrasuda je praćena emocijama, vjerovanjima, mislima i ponašanjima
koja su rezultat prve dvije komponente. Može biti pozitivna i negativna. Predrasuda u kontekstu negativnog stava o drugima može se definirati kao
neprijateljski ili negativan stav prema pripadnicima prepoznatljive grupe ljudi
koja se zasniva isključivo na njihovu članstvu u toj grupi. Primjerice kada
kažemo da osoba ima predrasude prema crncima , time mislimo da je sklona
hladnom i neprijateljskom ponašanju prema crncima i da osjeća da su svi crnci
isti. Osobine koju ta osoba pripisuje crncima su negativne i nekritički se
primjenjuje na grupu kao cjelinu – individualne osobine ili ponašanja žrtve
predrasuda biti će nezamijećene ili zanemarene. I tu pada u vodu moja intencija
da ljude naučim da je komunikacija sa svakom pojedinom osobom koja sjedi (ili
stoji) pred nama specifična.
Stereotip je pak generalizacija o grupi ljudi, kojom se
istovjetne osobine pripisuju gotovo svim članovima neke grupe. “Svi vizualci
brzo uče i prolaze kroz informacije, sanjari su i imaju viziju”. Moš’ mislit’.
Kada su jednom formirani, stereotipi postaju jako otporni na promjene uslijed
novih informacija.
Stereotipi nisu nužno povezani s emocionalnom reakcijom.
Stereotipima na neki način pojednostavljujemo svoj pogled na svijet i svi to
rade u određenom stupnju. Ako taj
stupanj prijeđe granicu i čovjek zaboravi promotriti individualne razlike među
ljudima određene skupine, tada stereotip postaje nepravedan i potencijalno
zlostavljački. A svima nam je važna pravda, zar ne?
Poučan primjer
Jane Elliott,
nekadašnja osnovnoškolska učiteljica u Iowi, 1968. godine provela je
eksperiment u svom razredu “trećaša“, koji se do danas smatra jednako
kontroverznim koliko i značajnim. Potaknuta ubojstvom Martina Luthera Kinga
Jr., diskriminirajućim izjavama novinara prilikom izvještavanja o tom događaju,
te općom nezainteresiranošću ostatka školskog osoblja za isti događaj,
osmislila je kako se, barem u vlastitom razredu, boriti s rasizmom.
Jane Elliott
podijelila je 28 učenika jednog trećeg razreda u dvije skupine, ovisno o boji
njihovih očiju. Iznijela im je izmišljeni “znanstveni“ dokaz o tome zašto su
ljudi plave boje očiju superiorniji u odnosu na ljude smeđe boje očiju, te u
skladu s time donijela pravila koja će se od tog trena provoditi u razredu.
Djeci s plavim očima dodijelila je posebne povlastice.
Ukratko, pravila su
jasno diskriminirala smeđooke, a favorizirala plavooke. Razred je bio podijeljen. Inače uspješni
smeđooki učenici sada su nailazili na
probleme s čitanjem i matematičkim zadacima, a suprotan trend uočen je kod
plavookih – njihova se izvedba poboljšala. Plavooki su počeli zadirkivati
smeđooke, to se proširili i na igralište gdje su smeđooka djeca bila vrlo jasno
isključena od strane plavookih.
Počele su se javljati
intenzivne emocionalne reakcije od strane diskriminiranih učenika – plač,
agresija, povučenost. Toga petka, smeđe
su oči bile zadnje što su učenici željeli imati.
Prvog dana idućeg
tjedna, Jane Elliott zamijenila je uloge dviju skupina učenika. Rekavši da je
prilikom zadnjeg susreta pogriješila, uvela je pravila koja su diskriminirala
plavooke, a favorizirala smeđooke. Ista su se ponašanja javila kao u petak, s
tom razlikom da su smeđooki koji su već prošli iskustvo diskriminacije ipak
bili manje “zlobni” od prve skupine.
Na kraju dana, Jane je
rekla učenicima da je riječ o malom znanstvenom projektu. Ono čemu je tada
svjedočila, posebno ju je dirnulo – učenici su se međusobno grlili, neki
smiješeći se, drugi plačući. Tada je objasnila učenicima svrhu vježbe koju su
prošli.
Ljepota svijeta je u raznolikosti
Pouka koju je Jane izvukla iz svog eksperimenta bila je ta
da je diskriminaciju moguće smanjiti ako osobe shvate kakav je osjećaj biti
diskriminiranim. U ovom eksperimentu treba, između ostalog, uočiti i to da bilo
što može biti osnova za diskriminaciju, pa i boja očiju. Pri tome je bitno da
neki autoritet prida veću važnost ili pozitivnije vrednuje jednu skupinu u
odnosu na drugu.
Pripadanje superiornoj grupi jamči osjećaj sigurnosti,
povezanosti s drugim članovima, samopouzdanja. Kada je superiorna grupa jača i
zaista pobjeđuje osjećaj samopouzdanja raste, kao i osjećaj pripadanja toj
grupi. Kada Dinamo pobjedi veći broj BBB-a nosi ambleme kluba nego kada je
poražen.
Zaključila bih da predrasude i stereotipi nisu nužno loši
ukoliko nas podržavaju u ostvarivanju
svojih ciljeva i ideja, sve dok ne ugrožavaju na bilo koji način drugo ljudsko
biće. To je ona popularna win-win
pozicija – pozicija zajedničkih interesa. Ako druga osoba viče: “nije mi
dobro“, “ugnjetavaš me“, nekako mi se čini da ta pozicija u odnosu s tom osobom
ne može biti win-win. Stoga stav “Uvijek
je odgovor u osobi koja sjedi (ili stoji) pred nama“ omogućuje nam da upoznamo drugo ljudsko biće
i da primijetimo da u svim skupinama ima ljudi koji se ponašaju ok ili manje ok ili pak njihovo ponašanje nije u
redu, možda je čak za njega zapriječena kazna.
U svim skupinama postoje ljudi koji nam se sviđaju i koji nam se manje
sviđaju (ako nismo toliko opterećeni predrasudama da ne želimo ni upoznavati
ljude određene skupine). U svim skupinama postoje inteligentni i manje
inteligentni. S članovima svoje skupine bolje ćemo se razumjeti jer su nam
vrijednosti koje smo najčešće usvojili još u roditeljskom domu, slične, ali to
ne znači da oni drugi nisu u redu, oni su samo drugačiji od nas.
A ljepota svijeta je u raznolikosti, zar ne?
Autorica teksta:
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut
NLP trener
Centar
Proventus (www.centarproventus.hr)
