Sandra Bagarić jedna je od naših najpoznatijih operetnih pjevačica. Trenutno s kolegicom, mezzosopranisticom Martinom Tomčić promovira novi CD BelCante – “Teatar marmelade”, a za skladbu Habanera već su snimile i spot. Inače CD sadrži poznate skladbe, opere i mjuzikle, obrađene u pop maniri iz pera najboljih hrvatskih aranžera.
Šarmantnu Sandru pitali smo kako se snalazi u, za nju pomalo, netipičnim ulogama – svjetskog putnika i gastronoma!
Biste li se svrstali u “kategoriju” svjetskih putnika i avanturista? Tu “kategoriju” ću ipak prepustiti dragoj kolegici Dvini Meler, ja imam strah od aviona i putujem zaista kad moram poslovno. Nisam od onih koji planiraju i sanjaju o avanturi u nepoznato, ne privlače me divlja i nesigurna mjesta. Samim time što sam majka dvoje djece volim sigurnost i udobnost na putovanjima, ne volim bučne i razvikane velegrade. Obožavam Provansu i male pitoreskne gradiće. Gušim se od mase turista, postanem klaustrofobična na aerodromima. Zato me lijepi pogled iz udobnog smještaja, bilo to more, jezero, planina ili šuma, smiruju i moj su izbor.
Koliko ste zemalja proputovali kroz dosadašnji životni vijek?
Dovoljno da shvatim da je naša Hrvatska predivna u svojoj raznolikosti, ljepoti mora, gastro užicima, bogatstvu tradicije i prije svega klimi…
Možete li izdvojiti neke zemlje u kojima biste mogli provesti ostatak života?
Italija bi bila moj prvi izbor zbog temperamenta, melodičnosti jezika, kulture, umjetničkih sklonosti… Jednostavno se u Italiji osjećam kao doma. Slijedeća zemlja je Švicarska, okolina St. Moritza. Volim život ne na visokoj nozi, nego na visokoj nadmorskoj visini. Kad bih mogla birati, u Hrvatskoj bi to bila kućica u cvijeću na Risnjaku. Opet pogled s “visoka”.
Čemu posvećujete posebnu pažnju pri posjetu stranoj zemlji (upoznavanju kulture, ljudi, lokalnih običaja, šopingu)?
Svemu navedenome. Svakako prije svega volim obići teatre i pogledati repertoar u njima. Naravno interesiraju me i novi okusi, obožavam duge šetnje gradom, razgledanje zgrada, fasada, katedrala, parkova…Volim vidjeti bogatstvo, ali otići i u siromašne četvrti. Takva usporedba puno govori o zemlji, a ocjenu 5+ u tom pogledu, dala bih Skandinavskim zemljama.
Jeste li tip osobe koja sa svakog putovanja kući donosi specifične suvenire? Ako da – imate li omiljeni suvenir?
Moj fetiš su posteljine tako da se po povratku iz svake zemlje nađe jedna koja me još dugo podsjeća na to putovanje. Dovučem naravno i neke beznačajne suvenire koji skupljaju prašinu, ali najdraži su mi ipak oni koji imaju uporabnu vrijednost. Tako u mojoj kolekciji posteljina ima zamamnih i interesantnih boja i uzoraka, kombinacija materijala i oblika, a neki primjerci vrijede pravo malo bogatstvo.
Kakva su Vaša iskustva s kulinarskim kreacijama dotičnih zemalja?
U Europi je to manje-više standardizirano. Cijena ne garantira baš uvijek kvalitetu, osim ako, kao i kod nas, nemate domaćina pa u restoranu uz takvu protekciju dobijete najbolju ribu, školjke… Na mojim poslovnim putovanjima na ručkovima ili večerama mogu se naći najmaštovitije delicije, perverzije od okusa i mirisa, ali rijetko kada bi moje nepce bilo zadovoljeno. Volim probati sve nove okuse čak i one koji su mi nezamislivi, ali kušanje raznoraznih insekata (Kina) ili pokvarene ribe (Japan) me ne impresionira.
Je li Vas neka namirnica (začin) posebno oduševila?
Đumbir, wasabi i sushi su hrana koju posebno volim. Naučila sam raditi sushi i sama, no kod nas je problem nabaviti svježu tunu…
Jeste li na putovanjima probali neku namirnicu koju više nikada ne biste stavili u usta?
Tripice.
Volite li isprobavati autohtone recepte drugih zemalja?
Volim, pogotovo ako dobijem recept za jelo koje je gotovo u dvadeset minuta. Volim brzu, zdravu kuhinju bez previše nakuhavanja i iskuhavanja, zaprški, s puno voća i povrća. Uvijek se veselim novim agronomskim kulturama i novom okusima. Obožavam kombinaciju slatko-ljuto-kiselo i nikad ništa nisam skuhala po receptu, već se vodim svojom intuicijom.
I za kraj – koja je destinacija iduća na popisu zemalja koje ćete posjetiti?
Poslovno mi se smiješi Kanada, a ja bih voljela turneju po Rusiji.
Dina Šorgić
