Djevojčicama su važniji edukacija i obiteljski odnosi, dok dječaci veću važnost pridaju ciljevima koji su povezani s antisocijalnim ponašanjima ili sportskim postignućima.
Živimo u vremenu u kojemu se često mlade ljude
 napada da su pasivni, nezainteresirani i da nemaju previše znanja o svijetu oko
 sebe. Čovjek bi pomislio da bi u takvom svijetu nove generacije trebale biti
 sve apatičnije, neinformiranije i ovisnije o roditeljskom gnijezdu. No je li to
 doista tako?
Suprotno čestom i uvriježenom mišljenju, glavni
 cilj mladih ljudi danas je završiti školovanje i otići od kuće, pokazala je
 studija znanstvenika sa Sveučilišta Santiago de Compostela. “Prema našem
 istraživanju, većina tinejdžera kao najvažnije svoje ciljeve postavila je
 edukaciju, odlazak od kuće i zaposlenje”, izjavila je Laura López
 Romero, koautorica studije.
Cilj studije, objavljene u časopisu Spanish
 Journal of Psychology, bio je istražiti koliko su ciljevi tinejdžera
 strukturirani i usmjereni, te utvrditi postoji li povezanost tih ciljeva i
 antisocijalnog ponašanja. “Antisocijalno ponašanje, koje, primjerice,
 uključuje zaobilaženje pravila, krađu i varanje, zamjetno je u
 populacije mladih ljudi zbog činjenice da im ono omogućuje određenu razinu
 socijalne uključenosti u društvo i osigurava im uspostavljanje identiteta i
 popularnosti među vršnjacima, što su važne karakteristike odrastanja”,
 pojasnila je López Romero.
Istraživanje je provedeno putem upitnika na 488
 sudionika u dobi između 12 i 18 godina u šest državnih škola u španjolskoj
 pokrajini Galiciji. Učenici su ispunjavajući upitnik rangirali svoje ciljeve
 ocjenama od jedan do šest, a ciljevi su potom analizirani zajedno s
 antisocijalnim ponašanjem tinejdžera. Dodatno je obrađena i uloga spola u
 povezanosti ciljeva i antisocijalnog ponašanja.
Od svih intervjuiranih sudionika studije, 233 su
 bili dječaci (47,8 posto), a 254 djevojčice (52,2 posto). Znanstvenici su
 analizirajući rezultate zamijetili, kako kažu, klasične spolne razlike –
 djevojčicama su važniji edukacija i obiteljski odnosi, dok dječaci veću važnost
 pridaju ciljevima koji su povezani s antisocijalnim ponašanjima ili sportskim
 postignućima.
Postoji li zajedniči cilj?
No zanimljivo je da se jedini zajednički cilj za
 obje skupine pokazao odlazak iz roditeljskog doma. “I dječaci i djevojčice
 pokazali su jasnu želju za osamostaljenjem i slobodom koju odlazak iz doma
 pruža”, zaključuje López Romero.
Pitamo se samo kakvi bi bili rezultati iste ove
 studije na populaciji hrvatskih 24-godišnjaka, netom izašlih s fakulteta.
Izvor: Biologija.com.hr




