Kada razmišljamo o sebi najčeše na sebe gledamo kao na osobu unutar našeg tijela. Američki psihijatar Daniel Siegel stavlja naglasak na to kako mi, odnosno naša svjesnost, nismo samo unutar granica našeg tijela već da smo mi i ono što stvaramo u međuodnosima s drugima.
Neka istraživanja su pokazala kako su prvi prediktori sreće, dužine života te fizičkog i psičkog zdravlja upravo zdravi odnosi s drugima. Drugim riječima, naš osjećaj koliko smo sretni u životu uvelike je povezan s time kakvi su odnosi koje imamo s drugima. Jesu li oni za nas zdravi i ugodni ili nas opterećuju i nisu nam ugodni?
Kroz život, naše uloge se izmjenjuju. Ipak, kroz ovaj članak ćemo navesti njih četiri koje odrasla osoba uglavnom ima kroz odnose oko sebe, a to su: uloga djeteta, uloga partnera, uloga roditelja, uloga prijatelja.
Uloga djeteta
Iako u odrasloj dobi i fokusirani na svoju novu obitelj, dosta ljudi i dalje ima živuće roditelje koji imaju aktivnu ulogu u njihovu životu. Roditelji su uglavnom ti koji su kroz najveći dio života imali utjecaj na vas. Njihov odgojni stil, poruke i uvjerenja koja su nam svjesno ili nesvjesno usadili, uvelike su zaslužni za to kakvi ste vi danas. Iako gledajući unazad neka ponašanja roditelja možete procijeniti kao pozitivna, a neka kao negativna, važno je znati da se svaka osoba ponaša na najbolji način za koji je u određenom trenutku sposobna. Zamjeranja i neugodni odnosi s roditeljima mogu uvelike doprinijeti osjećaju nezadovoljstva u životu što se onda može generalizirati i na druge odnose. U odrasloj dobi sposobni ste voditi samostalan život i donositi vlastite odluke, koje mogu, ali ne moraju biti u skladu s onime što bi vaši roditelji željeli. Bitno je da se unatoč tome, u oba smjera iskazuje poštovanje i povjerenje.
Uloga partnera
Pronaći osobu s kojom ste spremni djeliti svakodnevicu, provoditi slobodno vrijeme, zajednički planirati život i obitelj nije lako. Kada se to i postigne, time ne prestaju izazovi toga odnosa. Svaka osoba ima svoj temperament, svoja uvjerenja, želje i potrebe. Ideja odnosa nije da drugu osobu „oblikujemo“ da prihvati sva naša uvjerenja već da se nađe način da se razlike koje se javljaju iskoriste kao nešto pozitivno i da ona služe da još više učite jedno o drugome.
Uloga roditelja
Rođenjem djeteta na neko vrijeme zasigurno ostale. Uloge padaju u „drugi plan“. Dok je dijete još vrlo malo, potrebno mu je zadovoljiti njegove potrebe i biti uz njega kako bi s roditeljem izgradio sigurnu privrženost. Nakon toga, dijete će imati zdravi odnos s roditeljem te ga neće trebati imati 24 sata samo za sebe, a to pruža roditelju mogućnost da se bez osjećaja krivnje posveti i drugim svojim ulogama. Ukoliko je odrasla osoba previše fokusirana na ulogu roditelja i pri tome zaboravlja da uz sebe ima i partnera, da se ponekad treba opustiti i odmoriti i da joj zapravo fale stari prijatelji, vrlo vjerojatno će se javiti frustracija i osjećaj nezadovoljstva. Tu frustraciju osjetit će i dijete kojemu se toliko posvećujete te će stoga prevelika posvećenost samo jednoj ulozi imati kontra efekt od onog željenog.
Uloga prijatelja
Uz obiteljske odnose, važno je brinuti se za to da njegujemo bar nekoliko prijateljskih odnosa koji su nam važni. U današnjem užurbanom tempu života, upravo uloga prijatelja nerijetko bude stavljena na dno ljestvice prioriteta. Kada se to učestalo događa posljedica je otuđenje i osjećaj usamljenosti koji se može javiti. Važno je da se u rasporedu ipak pronađe vrijeme za ugodna druženja s prijateljima koja će nas opustiti i odmaknuti od rutina svakodnevice u koje smo možda upali.
Iako je naizgled nemoguće, s obzirom na ograničenu količinu energije i vremena, da se svakoj od uloga posvetimo onoliko koliko bi htjeli, važno je s vremena na vrijeme preispitati koliko svoje energije ulažemo u koji od tih odnosa te ima li neki koji nam je posebno „slaba točka“. Koliko ste u mogućnosti efikasno biti u ostalim ulogama ako Vas jedna od njih jako opterećuje? Je li vam ok ako ste zadovoljni sa većinom svojih uloga, ili je potrebno vidjeti zašto s nekima niste i što je moguće poduzeti da se situacija promijeni? Vi niste 100 posto odgovorni za to kakav je vaš odnos s nekim, ali jeste odgovorni za to kakva je vaša slika toga odnosa i to je onaj dio za koje se možete pobrinuti da vama bude prihvatljiv.
Autorica teksta:
Tea Knežević,
mag. psych, praktičarka terapije igrom
Centar Proventus.hr
Terapija igrom.hr
