Ne postoji tajna lokacija dobrih dečki, a također nijedna od nas nema moći da svog partnera čarobnim štapićem pretvori u nešto što on nije. Dobri dečki postoje, no često se događa da ih mi ne vidimo.
Gdje se kriju “dobri” dečki?
Sjedimo neki dan na kavi nas pet
prijateljica i u to vrijeme jedna dobiva nježnu poruku od dugogodišnjeg dečka
koji joj javlja da će doći po nju u kafić budući da je u međuvremenu pala kiša
i zahladilo je, a ona nema kišobran ni jaknu. Druga prijateljica, koja je
nedavno imala jedan težak prekid, na to komentira: “Ma kako ti se on
dogodio?”. Psiholog u meni vrišti i ne može izdržati a da joj ne kaže da joj
se on nije dogodio, već da ga je ona sama odabrala.
Naime, nemoguće je da ti se
život događa mimo tebe i da nemamo baš nikakvog utjecaja na to što ćemo
prihvatiti, a što odbaciti. Na to ona klima i odgovara da je onda zapravo
problem u njoj jer ona od dobrog frajera napravi lošeg. Gledam u nju i ne
vjerujem – je li moguće da zaista misli da ima tolike moći da mijenja jednog
muškarca od 40 i kusur godina? Ako to stvarno može, možda bi trebala držati
tečajeve za žene koje u vezu ili brak ulaze sa željom da promijene svog
partnera!
Koliko puta ste čuli komentare
tipa “na mene se lijepe samo debili”, “uvijek mi se isto događa – na početku je
dobar, a poslije se ispostavi da je kreten”, “ne mogu vjerovati da mi se opet
to dogodilo”? Na kraju slijedi zaključak kako su svi muškarci isti i kako im ne
treba vjerovati. No, kako je onda moguće da pokoja od nas ipak nađe dobrog
dečka, muškarca ili muža koji je vjeran, pažljiv, nježan i voli nas? Gdje se kriju te endemske vrste
muškaraca? Znamo li mi neku tajnu lokaciju tih frajera koju druge žene ne
znaju? Ili pak mi imamo neke moći da zločeste dečke pretvorimo u dobre?
Na ova pitanja odgovor je vrlo
jasan: ne postoji tajna lokacija dobrih dečki, a također nijedna od nas nema
moći da svog partnera čarobnim štapićem pretvori u nešto što on nije. Dobri
dečki postoje, no često se događa da ih mi ne vidimo. Svaku pažljivu gestu,
nježnost, lijepu riječ dobrog dečka izbrišemo, generaliziramo kako su svi isti
i jednostavno takav nikada ni ne dobije priliku. S druge strane, postupke lošeg
dečka iskrivimo pa tako već na samom početku ne vidimo naznake koje jasno
pokazuju kakav je (npr. nama je hladno, a on iako je svjestan toga ne želi
otići u unutarnji dio kafića – mi iskrivimo kako on misli da je vani romantično
pa zato ne želi te ne shvaćamo da je zapravo naš dragi egocentričan).
Dame biraju (same)!
Činjenica
je da (bar u našoj kulturi) žene same odabiru svog partnera. Ne postoje sile
koje će nam nametnuti dobrog ili lošeg partnera – izbor je na nama. No, kada
nam se stalno događa isti obrazac po kojem uvijek završimo s lošom osobom,
lakše je reći kako nam se to dogodilo, kako nemamo sreće i uzrok staviti izvan
sebe. No, na taj način nećemo moći ništa promijeniti jer se stavljamo u
poziciju osoba koja nema utjecaja na događaje oko sebe, pa ni u krajnjoj liniji
na svoj život. Istina je da na neke životne okolnosti doista ne možemo
utjecati, no izbor partnera svakako nije jedna od njih. Ako nam sve veze
neslavno završavaju, a svi partneri se na kraju ispostave vrlo sličnima,
trebamo se pitati što mi to točno biramo? Ako uvijek radimo iste stvari i
uvijek biramo slične partnere, naravno da će i kraj biti prilično predvidiv.
Mijenjanjem vlastitih obrazaca ponašanja, uočavanjem dobrih dečki u našoj
okolini i postavljanjem jasnih kriterija što želimo, svaka od nas može imati
onog dečka s početka priče koji je pažljiv i brine o nama. S druge strane treba
imati na umu da mi nemamo te moći da nekoga promijenimo i da veza koja se
temelji na našem vjerovanju kako ćemo promijeniti drugu osobu ima vrlo klimave
temelje. Silnu energiju i trud koju ulažemo da bi promijenili drugu osobu
možemo jednostavno preusmjeriti ka biranju osobe koja nam odgovara i koju ćemo
prihvatiti takvu kakva jest. Zar to nije puno jednostavnije?
Autorica teksta:
Kristina Bačkonja, dipl.
psiholog i NLP majstor
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
