Zašto se bojimo samoće?

tuzna zena, tuga, sjeta, depresija

Kada želimo podijeliti svoja iskustva i osjećaje s nekim, a nemamo s kim ili ta druga osoba nije zainteresirana za to, tada se osjećamo usamljeno. Biti sam je životna činjenica s kojom se možemo naučiti nositi i koja se događa bez obzira da li imamo partnera, prijatelja ili nekog drugog. Štoviše, možemo biti, primjerice, u vezi i unatoč tome osjećati se usamljeno.

Jedina osoba s kojom provodimo 24 sata dnevno jesmo mi sami. Čak i ako provodimo puno vremena s ukućanima, prijateljima, poznanicima, postoji vrijeme kada smo sami sa sobom koje ne možemo izbjeći. Pa ipak, mnogi se plaše biti sami sa sobom. Strah od samoće prisutan je kod muškaraca, žena, ali i kod djece. Mnogi toliko izbjegavaju biti sami da čine sve da ne budu, pa makar pri tome ugrožavali svoje ili tuđe, fizičko ili psihičko zdravlje.

Zadovoljavanje emocionalnih potreba

Ljudi kao društvena bića od svog rođenja imaju potrebu za drugima. Normalan dio razvoja je zdrava ovisnost koja se manifestira kroz simbiozu djeteta i majke u prvih šest mjeseci. Kako dijete odrasta, počinje se sve slobodnije kretati i komunicirati, te postaje samostalnije. Baš kao što ima prirodan nagon za istraživanje svijeta i znatiželje, jednako tako dijete ima emocionalne potrebe, između ostalih, da bude voljeno, prihvaćeno te da je sigurno u odnosu sa drugima. Zadovoljavanjem tih potreba, dijete razvija svoj odnos prema drugima, ali i prema sebi.

Međutim, ukoliko djetetu emocionalne potrebe nisu bile zadovoljavane na adekvatan način, osobito u stresnim situacijama, zbog čega se je moralo samo pobrinuti za sebe premda nema taj kapacitet, tada se gotovo sigurno osjećalo samo. A to je zastrašujuća situacija. Dijete nije sposobno preživjeti samo, i ono to intuitivno zna. Kada se to dogodi dovoljno puta, dijete može postati nesigurno hoće li ili ne netko biti uz njega kada mu je to potrebno, može početi izražavati separacijsku anksioznost, odnosno strah od odvajanja od roditelja kada se to više ne očekuje s razvojnog aspekta.  

Ako dijete odrasta na ovaj način, te ako sami roditelji nisu imali razvijene vještine da se brinu o vlastitim emocionalnim i fizičkim potrebama na adekvatan način, što je čest slučaj, tada to dijete niti kao odrasla osoba neće imati razvijene vještine u vidu brige za samog sebe. Ukoliko se to dogodi, odrasla osoba može razviti strah od samoće i prebacivati odgovornost na drugu osobu za brigu o vlastitom fizičkom i/ili psihičkom zdravlju.

Nemojte potiskivati emociju straha od samoće!

Emocije su vrlo koristan mehanizam naše unutrašnje strukture zbog čega je naša preporuka da se niti emocija straha od samoće ne potiskuje.

Metaforički rečeno emocije su male crvene lampice koje se pale kao odgovor na novonastalu situaciju. Ljuti smo kada netko ili nešto povrijedi neku našu vrijednost, tužni smo kada osjećamo gubitak nekoga ili nečega, strah nas je kada procjenjujemo da je ugrožena neka naša vrijednost, a smatramo da se ne možemo adekvatno suprotstaviti objektu ili situaciji koja nas ugrožava. U tom kontekstu strah od samoće je povratna informacija koja nam ukazuje da se ne znamo nositi s tim da smo sami ili da nismo svjesni kapaciteta koji imamo u sebi da se nosimo s takvom situacijom ili da smo proživjeli određenu traumu koja za posljedicu ima strah od samoće. Sve navedeno zapravo su hipoteze koje terapeutu pomažu da odredi smjer u kojem će terapija ići.

Kada želimo podijeliti svoja iskustva i osjećaje s nekim, a nemamo s kim ili ta druga osoba nije zainteresirana za to, tada se osjećamo usamljeno. Biti sam je životna činjenica s kojom se možemo naučiti nositi i koja se događa bez obzira da li imamo partnera, prijatelja ili nekog drugog. Štoviše, možemo biti, primjerice, u vezi i unatoč tome osjećati se usamljeno. Možemo tolerirati osjećaj usamljenosti iz straha da budemo sami.

Naša je preporuka da osoba potraži pomoć kada ju strah od samoće ograničava i predstavlja teškoće u socijalnom funkcioniranju, u ostvarivanju ciljeva, u obavljanju posla i sl. Većina ljudi tijekom dana traži neko vrijeme za sebe, kada drugi nisu prisutni kako bi mogli biti sami sa sobom, posvetiti se svojim mislima, raditi planove, jednostavno biti…


Autorice teksta:


Tatjana Gjurković
dipl. psiholog
psihoterapeut

Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad
psihoterapeut i NLP trener


Centar Proventus (www.centarproventus.hr)

 

 Prati nas na Viber Public Chatu!