Tuga je neugodan osjećaj koji se javlja kada procijenimo da ne možemo utjecati na situaciju gubitka odnosno kada je taj gubitak neizbježan ili se već dogodio. Osjećaj tuge traje i ne može ga se samo tako “izbaciti” iz sebe.
Osjećaj tuge svima nam je poznat. Gubitak nečega što nam je važno, bilo da se radi o nekoj osobi, materijalnoj stvari ili čak društvenom statusu, vodi ka tome da osjetimo tugu.
Zašto nam je potrebno razdoblje tugovanja?
Razdoblje tugovanja se zapravo odnosi na razdoblje koje je potrebno da se adaptiramo na situaciju koja je novonastala nakon nekog gubitka. S obzirom da su okolnosti u fizičkoj okolini promijenjene, sada se i naš psihički dio treba na to prilagoditi. Ovisno o tome koliko nam je gubitak značajan i na koji način prolazimo kroz to razdoblje, ono može trajati dulje ili kraće te može biti više ili manje bolno.
Potiskivanje i negiranje tuge
Ne samo da je bolno prolaziti kroz razdoblje tugovanja i ići ka tome da prihvatimo gubitak već je nekim ljudima i teško vidjeti tužnu osobu. Nekada je teško izdržati tuđu tugu pa ljudi najčešće imaju potrebu tužnu osobu razveseliti i „izvući“ iz stanja tugovanja. Tim postupkom, koji najčešće ide iz najbolje namjere, ipak dugoročno ne pomažemo osobi koja tuguje. Ona svoje tugovanje tada samo zatomljava odnosno produljuje. Iako na svjesnoj razini možda djeluje kao da osoba ne misli na svoj gubitak i da dobro funkcionira, na nesvjesnoj razini, emocionalna potreba koja se javlja uz tugovanje nije zadovoljena.
Ako dođe do toga da osoba ne želi prihvatiti svoju tugu tada ju može potiskivati ili negirati. Tuga na taj način samo prividno nije prisutna, ali kod osobe se tada mogu uočiti drugi simptomi koji naizgled nemaju veze s tom tugom, a zapravo su posljedica tog neizraženog osjećaja. Vrlo često neizraženi osjećaji potiču razvoj psihosomatskih reakcija – npr. glavobolje, mučnine, boli u želudcu i sl.
Također, osoba je češće napeta i može burnije iskazivati neke druge emocije koje nisu izravno vezane uz gubitak. Kada je osoba koja potiskuje tugu ljuta ili uplašena, tada njena reakcija može biti pojačana time što zapravo ne izražava osjećaj kojeg snažno osjeća negdje duboko u sebi – tugu. Uz to, čak i kada se osoba ne želi direktno baviti temom gubitka pa izbjegava razgovor o tome, izbjegava ljude i situacije koje ju na to podsjećaju, tema gubitka, boli ili tuge će se javiti u snovima ili na neki drugi način. Osoba u svakodnevnim situacijama kada realno ne bi trebala osjećati tugu može se osjetiti kao da ju je „oplahnuo val tuge“.
Emocije, bilo da su ugodne – pa u njima uživamo i želimo ih što više osjetiti, bilo da su neugodne – pa bi najradije od njih pobjegli, važne su za nas. Tuga nam govori koliko nam je nešto bilo značajno i koliko je važno da pomognemo sebi da prihvatimo život i sebe bez toga što smo izgubili. Za to je potrebno vrijeme, snaga i podrška. Ponekad imamo osjećaj da to nemamo u životu pa se ne usudimo potpuno osjetiti svoju tugu, ali unatoč tome što boli i što je teško, važno je znati da razdoblje tugovanja ima svoj kraj i da će on doći brže ako se brinemo za sebe, iskazujemo tugu i primamo podršku i ljubav okoline.
Naučite kako pobijediti strah od samoće.
