Liječnici u Škotskoj odnedavno svojim pacijentima mogu propisivati i puno prirodniju terapiju – boravak na otvorenom.
Recimo, ako su pod stresom, šalju ih u duge šetnje, najbolje šumom, a uhvati li ih bezvoljnost u ove jesenske dane, preporučuju im da svakodnevno izlaze van, promatrati oblake kako plove nebom. Otočkim je liječnicima, kako na svojim stranicama donosi World Economic Forum, na raspolaganju poduži popis takvih i sličnih ‘lijekova’ za tretiranje sve rasprostranjenijih anksioznih poremećaja, depresije, stresa, problema s visokim šećerom ili bolesti srca.
Šokantne brojke: Do 100 tisuća mladih u Hrvatskoj ovisno je o internetu
Nerealna utopija
Što naši stručnjaci kažu na ovo? Upitali smo i našeg poznatog psihijatra Igora Girotta. Iako, ni on nema dvojbi oko toga kako priroda djeluje na čovjeka te da je itekako korisno uvesti boravak u prirodi u svakodnevnu rutinu kod psihosomatskih, kroničnih poremećaja te dobrog dijela psihičkih poremećaja.
“Osim znanstvenika svatko od nas vlastitim iskustvom, uvjeren sam, može posvjedočiti kako priroda djeluje na čovjeka. Mnogi su umjetnici, kao i neki filozofi, opisali gotovo preobražavajuću, iscjeljujuću i meditativnu kvalitetu boravka na planini, u šumi, uz more, rijeku, na livadi itd. Oko toga nema dvojbe. Otuđenje čovjeka od vlastite prirode i veza koje ima sa živim svijetom oko sebe čini ga filozofski i psihološki ranjivim. Povezivanje s prirodom je i povezivanje s vlastitim zanemarenim aspektima. No ovo smatram nekom poluanegdotom. Takvi bi postupci trebali biti komplementarni i uklopljeni u cjelinu liječenja. Nejasna je i procjena kako prepoznati primjerenu aktivnost, poštujući mogućnosti i afinitete čovjeka, te dobar trenutak u liječenju, Ali, jednako tako, i kako motivirati pacijente na promjenu ponašanja na dulje staze. Možemo li biti uspješni u tome, a da nas ne dožive kao neke ‘doktore pametnjakoviće’, koji nude samo još jedan pomodarski ‘recept’ koji će sumnjom i strahovima obuzeti pacijent teško doživjeti kao djelotvornu pomoć – kazuje dr. Girotto.
Biljni čajevi koji pomažu u borbi protiv stresa – lavanda, valerijana, lipa…
Smatra da bi takve metode imale više mjesta u primarnoj prevenciji. Osim toga, ističe naš sugovornik, to je tema koju treba adresirati puno šire od liječnika, na društvo u cjelini.
Riječ je o svjetonazoru koji određuje da živimo u betonskim košnicama, radimo po cijeli dan i za zabavu dominantno koristimo TV i internet, koji nas, pak, dodatno pasiviziraju. Mijenjati navike nije uopće lako, jer one su utemeljene dubokim stavovima, načinom kako mislimo, osjećamo i živimo pa je, osim povjerljivog odnosa liječnik – pacijent, potrebna šira akcija da bi ozbiljnije zaživjele upute za zdraviji život. Drugim riječima, tu takozvanu terapiju prirodom ne mogu ‘propisati’ samo liječnici, jasan je dr. Girotto.
Doktori bez posla
Fitness trener i autor knjige “Prehrana za koju smo rođeni” Dalibor Petrinić kaže kako bi bilo prekrasno zaživi li praksa da liječnici, uz zdravu hranu, propisuju i boravak u prirodi.
Dobro je da se pojavljuju takvi primjeri, ali to je ipak daleka, daleka budućnost, farmaceutska industrija prejaka je da bi to dopustila. No to nam ne smije biti isprika da nešto sami ne poduzmemo. Želimo li da ljudska vrsta opstane, jednostavno se moramo vratiti prirodi. Njezin ritam nam je u genetskom kodu. Naše tijelo je usklađeno s prirodom, samo to često zanemarujemo. Većinu vremena provodimo u zatvorenom prostoru, pod umjetnom rasvjetom, izloženi raznim zračenjima… U osam navečer ponašamo se kao da je osam ujutro, a već oko 14, 15 sati bismo trebali početi lagano usporavati. Na spavanje bi trebalo otići već oko 22 sata, vrijeme od 22 do dva ujutro najbitnije je za fizički, a od dva do šest za psihički odmor. Često živimo mimo toga, uz puno stresa i loše prehrane i zato ima toliko bolesti, kaže Dalibor i preporučuje dva sata dnevno na otvorenom.
“Osam sati smo na poslu, obično u nekoj ‘kutiji’, bilo bi idealno da nakon toga, umjesto da sjednemo u kutiju na četiri kotača i odvezemo se doma, provedemo neko vrijeme na otvorenom. Ako ne možemo odmah ostati vani dva sata u komadu, možemo ostati pola sata, pa poslije ostalo. Dva sata hoda, u šetnji parkom, čine veliku promjenu, poručuje ovaj netipični fitness trener, koji smatra da za dobru kondiciju nisu potrebne skupe sprave i sati napornog vježbanja već harmonizacija uma, tijela i duha.
Depresija – prepoznajte simptome i razliku između nezadovoljstva i ove bolesti
Radmila Kovačević/VL
Foto: Shutterstock
