Poremećaji autističnog spektra odnose se na širok spektar poremećaja rane dječje dobi nepoznatog uzroka koji uključuje organske čimbenike, posebice genetske, biokemijske, imunološke, traumatološke.
Ono što karakterizira poremećaj jest oštećenje ili poremećaj u području socijalnih interakcija te u području verbalne i neverbalne komunikacije uz prisutnost suženih i repetitivnih, ponavljajućih oblika ponašanja.
Pojam „spektar“ odnosi na široku lepezu simptoma, vještina i razina prisutnih poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju koje se mogu pojaviti kod osoba s autizmom. Tako primjerice neka djeca i odrasli s autizmom u mogućnosti su u potpunosti obavljati aktivnosti svakodnevnog života, dok drugi zahtijevaju značajniju razinu podrške pri svakodnevnim aktivnostima. Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje DSM-V, Američke psihijatrijske udruge, osoba može dobiti dijagnozu Poremećaj iz autističnog spektra razine 1, razine 2 ili 3. Težine razina poremećaja su definirane na temelju ukupne potrebne podrške, a vezano uz izazove socijalne komunikacije te ograničenih interesa i ponavljajućih ponašanja.
Kako prepoznati autizam?
Simptome autizma najčešće prvo prepoznaju roditelji. Oni obično uoče ponašanja koja u manjoj ili većoj mjeri odstupaju od onoga što se očekuje za određenu razvojnu dob. Razvojne poteškoće bitno je što ranije prepoznati kako bi intervencija bila učinkovitija.
Simptomi autizma u ranoj dobi:
- Ne uzvraća osmijeh.
- Uspostavlja oskudan očni kontakt. Ne koristi ga u komunikacijske svrhe.
Izostaje brbljanje.
- Ne pokazuje prstićem.
- Ne prati ono što mu pokazujete.
- Ne odaziva se na ime.
- Ne razumije ili slabije razumije verbalne upite i naloge.
- Ima poteškoća u izražavanju svojih potreba.
- Ponavlja riječi ili fraze bez jasne komunikacijske funkcije.
- Često je uznemireno bez vidljivog razloga.
- Neobično je vezano i zaokupljeno predmetima.
- Jednostavno i stereotipno se igra s predmetima (vrti predmete, slaže ih u niz i sl.).
- „Neobična“ ponašanja (npr. vrti se u krug, ljuljanje naprijed nazad itd.).
- Pruža otpor promjeni rutine.
- Većinu vremena se samozaokupljeno igra.
- Ne pokazuje interes za zajedničku igru (npr. dodavanje loptom).
- Pretjerano je aktivno ili pasivno.
- Ima specifične interese.
- Reagira neuobičajeno na podražaje iz okoline (npr. poklapa uši, žmiri, pretjerano se uzbudi i sl.).
Ukoliko uočite simptome autizma kod djeteta ili neke druge simptome odstupanja od uobičajenog razvoja, preporučam da potražite stručnu pomoć kako bi se ustvrdio mogući problem i kako bi započela rana intervencija.
Dijagnostika
Ukoliko postoji sumnja na poremećaje autističnog spektra roditelji se najčešće obrate pedijatru. On ih dalje upućuje na različite specijalističke preglede (neuropedijatar, dječji psihijatar, psiholog, edukator rehabilitator, logoped itd.) kako bi se napravila opsežna procjena i utvrdila dijagnoza.
“Zlatnim standardnom” među dijagnostičkim instrumentima za autizam smatra se Dijagnostička opservacijska skala za autizam (The Diagnostic Observation Schedule 2nd Edition: ADOS-2). Opservacijom i interakcijom s djetetom procjenjuje se razina komunikacije, socijalne interakcije, igre, stereotipnih ponašanja i ograničenih interesa djeteta. Promatraju se ponašanja koja su karakteristična za Poremećaje iz autističnog spektra. Promatrajući i kodirajući ta ponašanja, stručnjak koji koristi test može objediniti informacije koje potvrđuju dijagnozu autističnog spektra, planirati rehabilitaciju i terapijske ciljeve. Takav stručnjak mora biti educiran i licenciran za primjenu ovog testa.
Za dva tjedna saznajte više o terapijskim pristupima.
Autorica teksta: Alma Džanović-Mateljan, mag. rehab. educ., floortime terapeu
Foto: Shutterstock
