Čitav je niz promjena u ponašanju koje mogu upućivati na pojedine psihološke probleme kod djece. Ključno je, napominju iz Društva za psihološku pomoć (DPP), da roditelji te promjene primijete na vrijeme kako bi mogli pravovremeno reagirati
Izražen umor, iscrpljenost, smanjena koncentracija i pažnja, gubitak interesa za igru, povlačenje od vršnjaka i okoline, smanjena uključenost ili izbjegavanje aktivnosti u kojima su ranije vrlo rado sudjelovali, znatno dobivanje/gubitak kilograma, pad školskog uspjeha, neizvršavanje zadaća, napetost kod ranije dobrih učenika, autodestruktivna ponašanja… Samo su ovo neke od promjena u ponašanju koje mogu upućivati na pojedine psihološke probleme kod djece. Ključno je, napominju iz Društva za psihološku pomoć (DPP), da roditelji te promjene primijete na vrijeme kako bi mogli pravovremeno reagirati, a kako djetetu u takvoj situaciji pomoći i što se sve može učiniti, objasnila nam je Josipa Sivrić, voditeljica projekata u DPP-u.
– Važno je obratiti pozornost i na izjave poput „nitko me ne voli, svi me mrze, glup sam“. Potrebno je intervenirati kada navedena ponašanja počnu ugrožavati mladu osobu, odnosno dijete ili neki aspekt njihovog funkcioniranja. Do tih promjena, odnosno do toga da se dijete povuče u sebe, mogu dovesti brojne situacije, a zovemo ih okidači – ističe Josipa Sivrić.
Okidači, dodaje, tako mogu biti narušeni obiteljski odnosi poput nedostatka komunikacije, svađa, nasilja u obitelji i razvoda, no tu su i vršnjački odnosi, doživljavanje vršnjačkog nasilja, uživo ili online, odbacivanje od vršnjaka, poteškoće u sklapanju vršnjačkih odnosa, nagli prekidi prijateljstava… Na promjene u ponašanju mogu utjecati i nezadovoljstvo školom, lošiji školski uspjeh od očekivanog, prevelika očekivanja, ali i razne životne situacije poput selidbe, promjene škole, rođenja brata ili sestre te smrt u obitelji.
– Važno je reagirati što prije i ne čekati da “to preraste”. Kod susretanja s osjećajima događa se da roditelji slušaju, a da zapravo ne čuju svoju djecu. U komunikaciji je najvažnija validacija djetetovih emocija, ali jednako tako i rad na odnosu i povjerenju, otvoriti im prostor da slobodno mogu doći i iskomunicirati ono što im je važno. Kada se s djecom komunicira o osjećajima i problemima prvenstveno je važno slušati dijete, omogućiti mu da priča bez prekidanja, gledati ga u oči, pokazati mu da vas zanima što ima za reći. Ako ne razumijete, postavljajte pitanja i potičite dijete da ono isto pita. Pokušajte prihvatiti osjećaje djeteta i nastojte ih razumjeti. U razgovoru izbjegavajte pokazivanje panike ili šokiranosti, davanje osuđujućih primjedbi i vlastitih pretpostavki o osjećajima i situaciji – napominje.
Trebalo bi, dodaje, izbjegavati i neuvažavanje osjećaja osobe te izgovaranje rečenica poput „Trebao bi biti zahvalan za sve što imaš u životu“, „Trebao bi biti sretan u životu“, „Ne bi se trebao osjećati tako“, ali i navođenje da pretjeruje u svojim osjećajima, doživljajima ili manipulira.
– Ako dijete ne želi odmah pričati, ne pritišćite ga i pokušajte ponovo u nekoj drugoj prilici, važno je da znaju da ste tu za njih. U takvim je situacijama najbolje reći, primjerice: „Primijetila sam da u posljednje vrijeme puno plačeš i povlačiš se u svoju sobu, to me brine i rastužuje. Voljela bih da više razgovaramo i da zajedno pokušamo pronaći rješenje.” – ističe Josipa Sivrić.
Primijetite li da se i vaše dijete povuklo u sebe ili ima promijene u ponašanju, ovako mu možete pomoći:
- Razgovarajte s djetetom o životu općenito, o vlastitim iskustvima, naglasite da možemo uživati u sretnim trenucima i naučiti se nositi s teškim trenucima.
- Pružite im puno ljubavi, suosjećanja, pohvale, razumijevanja i komunikacije.
- Provodite što više „kvalitetnog vremena” zajedno u kojem ste posvećeni jedni drugima, a ne radite paralelno druge stvari. Sva djeca ponekad imaju problema pa ono što vas sad uzrujava možda je normalan dio odrastanja. Ponekad je dovoljno malo vremena i podrške da prođu problematična razdoblja.
- Prihvatite vlastite osjećaje. To što ste roditelj ne znači da trebate biti savršeni.
- Ako ste burno reagirali ispričajte se. Na ovaj način i dijete će se naučiti koliko su odnosi kompleksni i kako se mogu popraviti i nakon teških razdoblja.
- U nekim situacijama samo podrška roditelja nije dovoljna te onda obično i njima treba savjet i podrška. U tim trenucima dobro se obratiti stručnjacima, koji mogu pomoći u oporavku.
( Ida Balog )
