Projekt Laughing Together stavlja novi fokus na temu sreće s naglaskom da moramo povećati pozitivno, kako bi smanjili negativno. Istraživači kažu da bi smijeh jednog dana mogao postati obrazovna tehnika u školama – a mogao bi se primijeniti i na svijet rada odraslih.
Smijeh je središnji dio ljudske interakcije s drugim ljudima. Prije nego što bebe počnu govoriti ili hodati, mogu se smijati. Prvo hihotanje dojenčeta u dobi od oko četiri mjeseca očarava i oživljava čak i najumornijeg roditelja i od tada je doživotno sredstvo za komunikaciju sa svijetom. Smijeh je društveno ljepilo koje povezuje ljude, pomaže u navigaciji i glatkoći svih vrsta iskustava i susreta. Ipak, postoji vrlo malo znanosti o tome kako to funkcionira.
Pozitivne vibracije
Smijeh je jako važan za naše ljudsko iskustvo koordinacije i interakcije s drugim ljudima, ali ne znamo puno o njemu, kaže Stefanie Höhl, profesorica razvojne psihologije na Sveučilištu u Beču u Austriji.
Höhl radi na projektu Laughing Together, jednoj od dvije studije financirane od strane EU-a koje stavljaju novi fokus na temu sreće. U istraživanju psihologije i neuroznanosti, smijeh je zasjenjen hitnom medicinskom potrebom za proučavanjem negativnih emocija koje utječu na mentalno zdravlje, kao što su tjeskoba i strah.
Postoji klinički zahtjev za većim razumijevanjem tih emocija kako bi se mogli učinkovito liječiti pacijenti. Pozitivne emocije, poput smijeha, nisu toliko dobro istražene jer njihov društveni i klinički učinak nije tako neposredan.
Ako želimo povećati dobrobit ljudi, moramo povećati pozitivno, ali i smanjiti negativno, kaže dr. Carolina Pletti, istraživačica sa Sveučilišta u Beču.
Sposobnost smijeha da probije led i utre put društvenom povezivanju dovoljno je lako shvatiti. Oslobađa endorfine u tijelu koji daju toplinu i osjećaj ugode. Tko se ne osjeća bolje nakon večeri smijanja s prijateljima?
Pet vrsti hrane koje zubar nikad ne bi pojeo da zadrži lijep i zdrav osmijeh
To je ono što se događa u mozgu o čemu Pletti i Höhl žele znati više u dvogodišnjem projektu, koji traje do ožujka 2024.
Dvostruko više smijeha
Ovo je prvi put da su istraživači promatrali dinamiku interakcije dvaju mozgova u stvarnom vremenu i utjecaj smijeha – i na odrasle i na djecu.
Mislimo da bi smijeh mogao doista pogodovati dovođenju ljudskih mozgova na istu valnu duljinu, kaže Höhl.
Test iznenađenje
Rani rezultati pokusa za odrasle uključuju iznenađenje. Da, zajedničko smijanje poboljšava neuralnu sinkroniju, ali neočekivana caka je: ne zadugo. Istraživači su pronašli petominutni prozor u kojem se ljudi međusobno usklađuju s moždanim ritmovima prije nego što se učinak izgubi.
U nastavku, istraživači će promatrati utjecaj osobnosti te se nadaju proširiti studiju kako bi uključili testiranje što se događa kada se ljudi već poznaju. Također, ova zasebna studija jedna je od rijetkih koja proučava kako djeca predškolske dobi međusobno komuniciraju i procese suradnje i moždane sinkronizacije.
(Ne) smijete se često? Osmijeh može voditi do uspjeha, zdravlja, boljeg dojma…
Ako otkriju da zajedničko smijanje potiče pozitivno ponašanje, pomažući djeci da se slažu, istraživači kažu da bi smijeh jednog dana mogao postati obrazovna tehnika u školama – a mogao bi se primijeniti i na svijet rada odraslih.
Emocionalni spektar
Projekt pozitivnih emocija, ili PEP, usredotočio se na njih 17 – uključujući zahvalnost, strahopoštovanje, zabavu, suosjećanje i olakšanje – kojima nedostaje detaljna i koordinirana studija.
Šestogodišnja inicijativa završava sljedećeg kolovoza, a vodi je dr. Disa Sauter, socijalna psihologinja sa Sveučilišta u Amsterdamu u Nizozemskoj. Projekt uključuje suradnju s više od 60 istraživača diljem svijeta te analizira misli i osjećaje više od 30 000 ljudi diljem svijeta kako bi usporedio različite vrste pozitivnih emocionalnih iskustava.
Glavni cilj projekta je proučavanje pozitivnih emocija s puno više granularnosti. To je samo nazvano ‘sreća’, ali mi uzimamo širu perspektivu da vidimo mogu li različite vrste pozitivnih emocija djelovati drugačije, kaže Sauter.
Staze sjećanja
Dugoročno, detaljno razumijevanje toga kako ljudi izgledaju i zvuče kada dožive različite emocije moglo bi pomoći u radu s ljudima koji ne mogu komunicirati riječima, uključujući bebe i malu djecu. Ova bi otkrića također mogla biti od pomoći ljudima koji se ponekad bore s komunikacijom emocija, uključujući osobe iz autističnog spektra i one s demencijom.
To je projekt mapiranja neistraženog područja ljudskih emocija u različitim kulturama. S vremenom bi rezultati mogli postati vrijedan izvor za razvoj tehnologija koje podržavaju komunikaciju ljudskih emocija.
H. A.
