Emocije oblikuju ono što zapamtimo i kako se prisjećamo događaja. Saznajte kako stres, radost, tuga i sreća utječu na mozak i što možete učiniti da poboljšate pamćenje.
Jeste li se ikada zapitali zašto se jasno sjećate svog prvog poljupca, ali se nikako ne možete sjetiti gdje ste prije nekoliko minuta ostavili ključeve? Odgovor leži u emocijama.
Prema istraživanju iz 2019., piše Healthline, čovjek može doživjeti čak 28 različitih emocija – od radosti i uzbuđenja do tuge, srama i ljutnje. Iako neke od njih doživljavamo kao ugodnije od drugih, svaka emocija ima svoju svrhu i važnu ulogu u zdravom psihičkom životu.
Emocije su, zapravo, subjektivne reakcije na objektivne događaje. Dvoje ljudi može gledati istu nogometnu utakmicu i imati potpuno različite reakcije: jedan će slaviti, a drugi tugovati. No, emocije ne utječu samo na naše ponašanje – one snažno oblikuju i naše pamćenje.
Kada emocije “pišu” vaša sjećanja
Emocije mogu i pojačati i potisnuti pamćenje, ovisno o situaciji i osjećajima koje izazivaju.
Fokus na bitno
Kada nas obuzmu snažne emocije poput straha, ljutnje ili uzbuđenja, naše tijelo i mozak ulaze u stanje tzv. emocionalnog pobuđenja. Srce brže kuca, fokus se izoštrava, a mozak “filtrira” okolinu – usmjerava pažnju samo na ono što je ključno za naš opstanak ili ciljeve.
Primjerice, u prometnoj nesreći vjerojatno ćete se fokusirati na ozlijeđenu osobu, a ne na boju automobila. Takvi se emocionalno nabijeni detalji čvrsto “ugrađuju” u pamćenje, dok se sporedne stvari jednostavno izgube. Drugim riječima: ne možete se sjetiti onoga što uopće niste primijetili.
Zašto se emocionalni trenuci pamte bolje
Sjećanja povezana s emocijama često su živopisnija i dugotrajnija od onih na svakodnevne događaje. Nije slučajno da se jasnije sjećate prvog poljupca nego prve upotrebe četkice za zube.
S evolucijskog gledišta, emocije su mehanizam preživljavanja – pomažu nam izbjeći prijetnje i ponoviti pozitivna iskustva. Usto, na neurološkoj razini, emocionalni događaji aktiviraju amigdalu i hipokampus gotovo istodobno. Amigdala, zadužena za emocije, “potiče” hipokampus da učinkovitije pohrani informacije i zato se tih trenutaka lakše prisjećamo.
Stres – saveznik i neprijatelj pamćenja
Emocije poput bijesa, straha ili srama povećavaju razinu kortizola, hormona stresa. U umjerenim količinama, kortizol može čak poboljšati sposobnost pamćenja, osobito neposredno nakon stresnog događaja, dok su neuroni u amigdali i hipokampusu “na oprezu”.
No, ako stres potraje satima ili danima, mozak se iscrpljuje. Nakon tog početnog “valjka adrenalina”, neuronska aktivnost pada i postaje teže stvarati nova sjećanja.
Zato ćete možda, ako se kratko prije ispita osjećate pomalo napeto, lakše prizvati naučeno gradivo. Ali ako ste cijeli dan u panici, mozak će se “ugasiti” i sve što ste učili može jednostavno nestati iz fokusa.
Kako vas osjećaji mogu prevariti?
Naše emocije i sjećanja ne postoje odvojeno. Često su isprepleteni do te mjere da jedno oblikuje drugo.
Ako ste, primjerice, slušali određenu pjesmu u trenutku prekida, i godinama kasnije ta će vas pjesma vjerojatno rastužiti, čak i ako sama nije posebno melankolična.
Ova povezanost posebno je izražena kod društvenih emocija poput nježnosti i negativnih osjećaja poput tuge ili usamljenosti.
S vremenom se mijenja i naš emocionalni fokus. U mladosti prevladava negativna pristranost – lakše se sjećamo neuspjeha, grešaka i gubitaka jer nam ta iskustva pomažu da preživimo i učimo. Kasnije u životu, kada su nam važniji mir i nasljeđe koje ostavljamo, razvija se pozitivna pristranost – češće se prisjećamo lijepih trenutaka, uspjeha i ponosa.
Obje su vrste pristranosti korisne, ali ako prevladaju, mogu narušiti ravnotežu:
- previše negativne pristranosti može povećati rizik od depresije
- previše pozitivne može nas učiniti lakovjernima i manje opreznima
Kada stres traje predugo
Kratkotrajni stres može potaknuti pamćenje, ali kronični stres čini suprotno. Stalno izlučivanje kortizola iscrpljuje neurone odgovorne za stvaranje i prisjećanje sjećanja. S vremenom to može dovesti do problema s koncentracijom i zaboravljanja – čestih simptoma kod osoba koje pate od depresije, tjeskobe ili posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP).
Dobra vijest? Liječenje izvora stresa i briga o mentalnom zdravlju može doslovno “popraviti” pamćenje.
Kako emocijama pomoći pamćenju
Ako osjećate da vam intenzivne emocije otežavaju pamćenje ili fokus, pokušajte s tehnikama emocionalne regulacije.
Stručnjaci preporučuju:
- smanjenje razine stresa
- vježbanje mindfulnessa – svjesnog proživljavanja trenutka
- kognitivnu reinterpretaciju (preispitivanje misli kroz pisanje dnevnika ili terapiju)
- izbjegavanje ruminacije – stalnog ponavljanja bolnih sjećanja
- dovoljno sna (7–9 sati dnevno)
- redovitu fizičku aktivnost
Jedno istraživanje iz 2021. pokazalo je da su starije osobe koje su se prisjećale trenutaka zahvalnosti, oprosta ili smijeha uspjele prizvati više pozitivnih sjećanja od onih koje to nisu činile. Zato, ako vodite dnevnik zahvalnosti – već koristite moć emocija za jačanje pamćenja.
Kada potražiti stručnu pomoć
Svatko ponekad zaboravi gdje je ostavio mobitel ili termin kod zubara. No ako vam se to događa često i počinje ometati svakodnevni život, razgovarajte s liječnikom. Zaborav ne mora uvijek biti povezan s emocijama – ponekad može upućivati i na druge zdravstvene probleme.
Ako se, pak, radi o emocionalnom stresu ili simptomima mentalnog zdravlja, psihoterapija može napraviti veliku razliku. Posebno kognitivno-bihevioralna terapija (CBT), koja pomaže:
- uravnotežiti pogled na prošlost
- ublažiti negativnu pristranost
- stabilizirati raspoloženje i smanjiti razinu kortizola
U nekim slučajevima i antidepresivi mogu pomoći jer potiču rast novih neurona u hipokampusu – dijelu mozga ključnom za pamćenje.
(Ordinacija.hr)
