Ženski, 24. Majka dobila antipsihotike od psih. prije 14 g, nije ih pila. Ne znam koja je bila psih. dijagn., proučavala sve moguće i ono u što se njeno ponašanje najbolje uklapa je sumanuti poremećaj, proganjajući+grandiozni. Otac narcisoidan i agresivan, smatra da je samo glupa. Živim s njima i studiram, patim od depresije i anksioz. otkad znam za sebe, prije 2 god doživjela neki tip živčanog sloma vidjevši njenu psihotičnu epizodu, dr. nakon 30 min razgovora propisala antidepr. i sedat.-pila antidepr. oko 4 mj i otad osjećam trnce u glavi koji ne prolaze. Paralizirana strahom da ću ostati ovdje sama brinući se za njih,a sve zbog nemoći oko majčinog stanja. Pokušala se osamostaliti u par navrata, osjećala se kao sebična i odvratna osoba, vratim se zbog grižnju savjesti. Išla na psihoterap. Osjećam se kao da živim za druge, a moj život je vječito na čekanju. Novca sad nemam za npr. kognitiv.-bihevior. Da pauziram faks, nađem posao, odselim, prioritiziram mentalno zdravlje? Da se vratim na antidepresive pa makar kao 'zombi' završila fakultet? Znam da ne možete dati direktan savjet, sve je dobrodošlo.