Odgovara:

Mr. sci. Darko Husar, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Ukoliko je prije oko pola godine po prvi puta dijagnosticiran nalaz CIN-a I, tada nije niti trebalo hitno ”jurišati” s terapijom. Kada kažem da nije trebalo jurišati s terapijom, treba znati da se ti procesi ne mogu liječiti nikakvim tabletama ili vaginaletama. Također, najveći broj nalaza CIN I se unutar oko pola godine spontano povuče bez poduzetog liječenja. Ukoliko se u međuvremenu nalaz pogoršao u CIN II, tada treba odlučiti kako liječiti. Kad kažete da je dijagnosticirana infekcija ureaplasmom i da je provedeno antibiotsko lječenje, to je posve u redu, no to s dijagnozom CIN-a II nema nikakve veze – to taj proces neće ni poboljašiti, niti pogoršati. Kad navodite kolposkopski nalaz – a on postoji – on je stručno rečeno suspektan, tada se ovino o  njegovoj opsežnosti, treba odlučiti kako riješiti proces. Ponavljam, to ne ide ni tabletama, niti vaginaletama. Dakle, ovisno o opsežnosti kolposkopskog nalaza, može se učiniti biopsija promjene te uzorak poslati na patohistološku analizu, gdje će se dijagnoza potvrditi ili promijeniti ovisno o nalazu. Ukoliko je promjena opsegom malena, ponekad nakon biopsije može doći i do regresije nalaza te se stoga može nakon oko 2 mjeseca još jedanput ponoviti nalaz PAPA. Ukoliko je proces i dalje prisutan ili je već u startu opsežniji, tada će se liječiti jednom od destruktivnih metoda – krioterapija, odnosno laser, ili će se eventualno promijenjeni epitel kirurški odstraniti- najčešće dijatermijskom petljom – LETZ. Kada pitate je li sve opasno- odgovorit ću da sadašnji nije nikakva katastrofa, no treba ga imati pod kontrolom, ali trebate imati i terapeuta koji neće ”lutati”, već će o svemu imati točnu i kontretnu sliku i postupnik, a to sve postoji i zna ga se.