Odgovara:

Stipe Čular, dr. med., spec. pedijatrije

Poštovana,strah je emocionalno stanje koje proizvodi urođenu biološku obrambenu reakciju u svrhu što uspješnijeg susreta s potencijalno mogućom opasnošću. Nema čovjeka na ovome svijetu koji nije iskusio taj doživljaj i to već netom nakon poroda kao strah od gubitka podloge (Moro refleks) ili strah od prejakog zvuka. Odrastanjem dijete stječe nova racionalna i emocionalna bogatstva, ali ponekad uz cijenu straha. Naime, do jučer mali neustrašivac koji bi rado lava za grivu čupao odjednom se boji prići i psu jer je negdje usput spoznao da pas može i ugristi. Takovi strahovi su sastavni dio dječjeg odrastanja i označavamo ih kao “razvojni strahovi”. Bezbrojni su, kao i dječja mašta, traju određeno vrijeme, blijede i budu zamjenjeni nečim novim. Dakle, strahovi tijekom razvoja dijeteta su normalna pojava i često znak adekvatnog emoci onalnog razvoja, te ne zahtjevaju stručnu pomoć ni roditeljsku brigu. Bez obzira na kulturološku, obrazovnu, imovinsku i bilo koju drugu roditeljsku raznolikost, garancija za njihovo prevladavanje može se sažeti u dvije riječi: Roditeljska ljubav. Najbolje odgovore na Vaša pitanja ne možete naći ni u najboljim internetskim savjetima, ni u mojem nazovi “velikom znanju”, već se kriju duboko u Vama. Moje je samo da Vam kažem da imate krasno dijete koje raste u krasnoj obitelji.