Pozdrav! Imam dijagnosticiran anksiozno depresivni poremećaj i pijem Eliceu i Misar zadnjih 5 mjeseci. Iskreno nakon par mjeseci pijenja antidepresiva osjećam ponovno pogoršanje simptoma depresije i anksioznosti unatoč povećanoj dozi lijekova. Idem i na grupnu psihoterapiju već par mjeseci koja mi pruža veliku utjehu no i dalje ne rješava moju osnovnu dilemu. Moje pitanje je nešto drugačije s čime se borim već dugo i stvaram sumnje u vlastitu odgovornost prema sebi i bližnjima. Moji roditelji skloni su misliti da je depresija izmišljena bolest i da se to stanje u kojem se nalazim dešava samo dokonim i lijenim ljudima i da je razlog mojih problema razmaženost i bezobrazluk. To je stalno sukob u mojim mislima i grozan osjećaj grižnje savijesti. Kako depresija uopće nastaje i jesam li ja kriva za ovo što mi se dešava? Znam što mi je činiti da mi bude bolje no ja jednostavno nemam ni volje ni koncentracije pokrenuti se iz sadašnjeg stanja unatoč navedenoj terapiji. (Imam 25 godina i u depresiji sam već 2-3 godine, s 18 sam već pretrpjela 2 godine dugu depresiju zbog kompleksa debljine ma da sam imala 60 kila ali to mi je stvaralo strašne komplekse, danas sam laksa 10 kila lakša, ali glavni problem je sto više nisam u stanju studirati.)