Imam 27 godina, nakon niza stresnih situacija ove godine, sestra izgubila bebu a bile smo trudne u isto vrijeme, izolacija zbog korone tokom trudnoće, obitelj u drugoj državi, 16. 6.prvi porod u trajanju od 40 sati nakon kojeg je uslijedila hitna operacija u kojoj sam bila pod narkozom 3 sata, prvih mjesec dana s bebom ogromna fizička iscrpljenost ali je povezanost s bebom ok. Jedan petak dolazi do prvog napada panike u životu, nakon tog dana javljaju mi se strašni strahovi, plakanje bezrazložno itd... Čitajući po portalima iskustva ostalih majki koje su prošle PPD ostajem zastrašena njihovim iskustvima sa suicidalnim mislima te mi se ta slika urezuje te mi stvara paniku da li će se meni tako nešto dogoditi, na trenutke zaboravim na to ali mi dođu pred oči ružne misli kako ja sebi nešto pokušavam napraviti a nikada nisam bila osoba koja je razmišljala o suicidu. Je li to sve posljedica čitanja tuđih iskustava i je li kod mene stanje postporođajne depresije ili anksioznost? Uzela sam mamin helex koji mi jako pomogne, razbistri mi misli te taj strah nestaje. Također bih trebala savjet kako se nositi s time jer se ne bih voljela navući na tablete. Majka ima dijagnozu napada panike već 25 godina te koristi terapiju helex.