Odgovara:

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Poštovana mama, u dobi u kojoj se nalazi Vaše dijete razvojno se javljaju strahovi od smrti i bolesti. U ovom razdoblju djeca počinju razumijevati značenje događaja oko sebe – što se definitivno dogodilo i s Vašom kćerkom zbog spleta okolnosti s bakom. No, napominjem da bi ona nevezano uz baku kad-tad doživjela, vidjela (bilo na TV-u, kod prijateljevih baka/prabaka… itd.) uznemirujuću činjenicu da ljudi umiru. Sve što ste do sada činili je dobro i moj jedini savjet jest da u tome ustrajete. Utješite je, ponavljajte da ljudi umiru od starosti/ozbiljnih bolesti/teških nesreća, a da se to nikada ne događa samo od sebe. To što puno razmišlja Vam u jednu ruku ide u prilog – uvijek s njom možete pričati o tome što bi bila “ozbiljna” bolest, a što uobičajena od koje se ne umire. Puno razgovora i objašnjavanje svega što joj je nejasno bi trebalo umiriti njezine strahove. Također bi pohvalila i Vašu inicijativu što ste je naučili pravilno disati i poslali poruku da je ona šefica svoje glavice i tijela. Zapravo ste odreagirali kako bi Vam svaki stručnjak savjetovao. Ako s vremenom primjetite da njezini strahovi ne jenjavaju, da zbog njih otežano funkcionira, tada bi Vam savjetovala da se obratite stručnjaku za pomoć. Moj prijedlog bi bila terapija igrom.   Sretno!