Odgovara:

Prof. dr. sc. Ranko Bilić, spec. ortopedije

Tumori u području šake i podlaktice imaju niz specifičnosti, zbog čega se prema njima treba odnositi na poseban način, bez obzira nalaze li se u mekim tkivima, kostima ili zahvaćaju obje vrste tkiva. Od brojnih specifičnosti navesti ću onu najvažniju, a to je da tumori šake i podlaktice imaju jedinstven obrazac rasta i širenja, tako da mogućnost razvoja metastaza može biti značajno različit od razvoja metastaza u bilo kojem drugom dijelu tijela.   Broj zloćudnih tumora u području šake i podlaktice relativno je mali, pa se u literaturi nalazi mali broj studija koje obuhvaćaju liječenje i praćenje većeg broja pacijenata. U literaturi se najčešće nalaze prikazi pojedinačnih slučajeva ili manje serije bolesnika iz kojih se teško mogu izvući općeniti ili specifični principi i načini liječenja tumora toga područja. To značajno smanjuje učinak uobičajenog načina učenja i stjecanja znanja temeljem iskustva drugih. Stoga, svatko tko se želi baviti tim područjem mora biti usko specijaliziran u dva područja – kirurgiju šake i tumore. Ključno je za liječnika koji se bavi tim područjem da savršeno razumije i poznaje specifične karakteristike tumora koji liječi, kao i sustavni način liječenja bolesti. Da bi se postizali dobri ili odlični rezultati liječenja tumora toga područja, neophodno je učenje i stalno usavršavanje znanja, posebno ranog prepoznavanja i rane dijagnostike. Najvažniju ulogu u dijagnostici i liječenju ima biopsija, određivanja stadija tumora, te široka ekscizija tumora u bloku (odstranjenje cijelog tumora i njegove široke okolice) ili amputacije prsta ili cijeloga reda kostiju koje se nalaze u korijenu zahvačenog prsta.   Iako postoji niz podjela i pod podjela tumora, dvije najvažnije vrste tumora su dobroćudni (benigni), zloćudni (maligni) i polu maligni (semimaligni).   U Vašem slučaju radi se o zloćudnom, sporo rastućem tumoru koji je najčešći zloćudni tumor koji se javlja u području kostiju šake. Najčešće se zahvaćeni proksimalni (bazični) članci prstiju ili metakarpalne kosti (kosti doručja). Osteohondrom može nastati primarno, ali može se razviti  i iz dobroćudnih tumora kao što su osteohondrom (tumor građen od koštano hrskavičnih stanica) ili enhondrom (tumor građen samo od hrskavičnih stanica). Hondrosarkom je građen od hrskavičnih stanica koje ne prirodnim rastom zadebljavaju zahvaćenu kost, a unutar tumora nalaze se raspadnute stanice i kalcifikati (nakupine mineralnog sadržaja). Granice hondrosarkoma nisu jasne i on često prodire u okolna meka tkiva, za razliku od dobroćudnih tumora koji su dobro ograničeni i ne rijetko smješteni unutar posebne membrane (kapsule) koja ih okružuje. Za razliku od nekih drugih zloćudnih tumora koji daju metastaze relativno često, hondrosarkom u području šake daje metastaze u oko 10 % slučajeva. Veličina rizika pojava metastaza ovisi  o histološkom razredu tumora. Šansa pojave metastaza povećava se nakon ponovne pojave lokalnog tumora nakon njegovog primarnog odstranjenja. Hondrosarkom najčešće metastazira u pluća, pa se pri nabrojenim rizicima pojave metastaza preporuča CT pretraga pluća. Kemoterapija i zračenje nisu efikasni u borbi protiv hondrosarkoma. Preporučam Vam redovite kontrole svakih 3-6 mjeseci, ovisno o prije nabrojenim rizičnim faktorima lokalnog recidiva i metastaza i to  tijekom prvih desetak godina od pojave tumora. Za hondrosarkom je poznato da recidivira ili daje metastaze više godina nakon primarnog liječenja. Zbog svega nabrojenog, posebnu pažnju treba posvetiti svim tumorima (oteklinama) u području šake i podlaktice. Posebno treba napomenuti da će rezultati liječenja biti slabiji u smislu preostale funkcije šake nakon liječenja, a život pacijenta biti više ugrožen, što tumor duže postoji. Zato bi trebalo reagirati odmah, čim se primijeti promjena u području šake ili podlaktice u smislu otoka, zadebljanja i tome slično.