Odgovara:

Mr. sci. Darko Husar, dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Nema spolno aktivne žene koja od vremena neće imati infekciju candidom u rodnici. I možete očekivati da će se to dogoditi nekoliko puta u godinu dana. Ukoliko se infekcija ponavlja svaki mjesec tome neće pomoći činjenica da Vam liječnica nudi sredstva za ispiranje rodnice ili još gore tzv. vaginalne irigatore (htjeli smo Amerku  pa je imamo  – to je američki izum a vaginalna flora u amerikanki je katastrofalna i to je zato što nema tuševa koji  se u kadama drže u ruci nego je to u Americi uvijek tuš sa stropa). Pustite da rodnica sama održava svoju čistoću. Perite se striktno samo izvana, a upotrijebite najkiseliji sapun kojeg nađete na tržištu – lactogyn je dobar. No to isključivo izvana. Rodnica će sama održavati svoju čistoću. U rodnicu možete npr. 2 puta tjedno staviti neku od vaginalete sa vaginalnim probioticima ( lactogyn je ponovno dobar ali ima i drugilh sličnih). Ukoliko je bilo više seksa u periodu od nekoliko dana ili ste se kupali u bazenu, nakon toga obavezno tijekom nekoliko dana upotrijebite vaginalni probiotik. Ukoliko postoje simptomi infekcije tada ih treba liječiti – svi bitni antimikotici su dostupni u slobodnoj prodaji, bez recepta – klotrimazol, plimycol, canesten tijekom 3 večeri . Ako treba sve se može ponoviti.  Nakon što se infekcija  izliječila, tijekom barem nekoliko mjeseci treba svakih petnaestak dana za profilaks infekcije staviti jednokratno jednu vaginaletu. Za profilaksu se pokazao dobar preparat Lomexin – pakovanje s jednom vaginaletom od 600 mg – i taj preparat je dostupan bez recepta. Nakon nekoliko mjeseci se obično simptomi i infekcije prorijede, naravno ukoliko i dalje ne postoji neadekvatna higijena jer smanjenje kiselosti u rodnici je diretkan stimulans za razmnožavanje candide koja je u obliku spora prisutna na koži i sluznicama i samo ”čeka svojih 5 minuta” i to onda kraja nema. Infekcija canidom nije spolno prenosiva i to Vi nikada nećete dobiti od partnera – moguće je obrnuto. Partner to ne može imati, a da ne zna. Ukoliko ima simptome (crvenilo, svrbež i peckanje po spolovilu) on to zna i tada treba koristiti kremu. Vaša prehrana, bilo kakva (imala bi veze samo ukoliio ste dijabetičar, a to niste)  s infekcijom u rodnici nema nikakve veze – to su “gluposti sa dr. Googlea i dr. Foruma”. Također, uzimanja kontraceptiva nije ništa pogoršalo kao niti prestanak njihovog korištenja vjerojatno nije ništa popravio te se, ukoliko to želite, možete vratiti uzimanju. Spolna aktivost je intenzivirala smetnje jer naprosto ona remeti kiselost u rodnici, a na to se obvezno nadovezuje više higijene ( “jer je to sve inače bljak” kako to kažu moje pacijentice). Pojačani iscjedak iz rodnice Namanje 25% žena koje dolaze na pregled ginekologu navodi da je iscjedak postao obilniji, promijenio izgled ili da zaudara. To je dakle svakako jedan od  načešćih ginekoloških problema u svakodnevnoj praksi. Iscjedak koji se nalazi u rodnici je mješavina sekreta iz rodnice, vrata i trupa maternice, te jajovoda. Njegovo postojanje normalna je pojava u svakoj životnoj dobi žene, ali količina i izgled mu se mijenjaju  ovisno o hormonskom statusu, te fizičkim i psihičkim okolnostima. Normalni sadržaj rodnice je najčešće bjelkaste boje, mrvičast. Količina iscjetka mijenja se tijekom menstruacjskog ciklusa. Najmanje ga ima nakon menstruacije. Tijekom prve polovice ciklusa rastu količina i prozirnost iscjetka. Neposredno oko vremena ovulacije iscjedak je obilan, staklast, proziran i rastezljiv. To veći broj žena  osjeća kao pojačanu vlažnost i prema tome se može jasno orijentirati o skoroj ovulaciji. Nakon ovulacije količina iscjetka se smanjuje, on postaje oskudniji, gušći i mrvičast. Ukoliko iscjedak iz rodnice pogledamo mikroskopski, vidimo odljuštene stanice sa zidova rodnice i sa vrata maternice, a rjeđe i stanice iz unutrašnjosti, odnosno šupljine maternice. Osim njih, u iscjetku su prisutni i leukociti, te tzv. Doederleinovi bacilli (nazivaju se još i laktobacili budući da proizvode mliječnu kiselinu – lat. acidum lacticum). Prema količini leukocita, odnosno Doederleinovih bacila zaključujemo o  infektivnom procesu u rodnici, odnosno nekom upalnom procesu  u rodnici. Što je broj leukocita veći, broj Doederleinovih bacila je manji i obrnuto.Tako se prema količini leukocita u iscjetku određuju stupnjevi čistoće.Ukoliko je broj leukocita minimalan tada je to stupanj čistoće 1, kojega uglavnom nalazimo u žena koje nisu seksualno aktivne. Stupanj čistoće 2 znači leukocite prisutne u znatnijem broju, i to je uobičajeni nalaz u svake seksualno aktivne žene. Kod stupnja čistoće 3 u vidnom polju je masa leukocita i taj nalaz znači težu upalnu promjenu u rodnici. Kod stupnja čistoće 1 pretežu Doedrleinovi bacili. Kako stupanj čistoće raste, njihova količina se smanjuje tako da ih kod stupnja čistoće 3, odnosno kod teže upale u rodnici praktično nema. Doederleinovi bacili u rodnici su važni u njezinim obrambenim mehanizmima. Oni se hrane odljuštenim stanicama koje su prisutne u iscjetku te sa sluzi koji sadrže dosta šećera što je hrana za bakterije, a razlaganjem tih šećera se stvara mliječna kiselina.  Mliječna kiselina je prirodni dezinficijens koji povećava kiselost iscjetka i tako onemogućuje rast patogenih uzročnika koji izvana dolaze u rodnicu. Mliječne kiselina održava normalnu kiselost rodnice (pH 4,1-4,9). Na tome počiva sposobnost samoobrane i ”samočišćenja” rodnice. Ako taj mehanizam zataji nastaju kvalitativne i kvantitativne promjene vaginalnog iscjetka. Pojačani cervikalni sekret (npr. kod velike  eritroplakije, deficit hormona, davanje antibiotika, šećerna bolesti i neke druge bolesti mogu dovesti do promjene kiselosti rodnice. Uzrok promjeni kiselosti može biti u bilo kojem od organa koji sudjeluju u stvaranju iscjetka. Ipak se načešće radi o upalama u rodnici i vratu matrnice gdje je zbog upalnih promjene kiselost došlo do zatajivanja obrambenog mehanizma. Ipak, valja napomenuti da si najveći broj problema i poteškoća žene učine same! Današnje ”civilizacijske tekovine”, a to je suviše često tuširanje i pranje te želja da je sve ”mirišljivo” a ako tome dodamo i upotrebe (uobičajeno) lužnatih sapuna i dezodoransa. Svi ti postupci ponište kiselo djelovaje mliječne kiseline te se kiselost u rodnici smanji što omogućuje razvoj bakterija i drugih mikroorganizama koji se u rodnicu unose spolnim aktom ili drugim manipulacijama u rodnici. Iscjedak se mijenja po izgledu, količini i mirisu. Iscjedak tako može biti obilan, ili rjeđe oskudan, vodenast, sluzav, gnojan, pjenušav, grudast  ili sukrvav. Često se može pojaviti i neugodan miris.  Najčešći specifični uzročnici infekcija u rodici su: Trichomonas vaginalis, Candida albicans (popularno rečeno gljivice), te Gardnerella  vaginalis. Slijede rjeđi uzročnici: Klamidija trahomatis, streptokoki, stafilokoki, gonokoki te herpes virus i dr . Najčešći uzročnik infekcija u rodnici nije  spolno preonosiv – radi se o gljivi candidi albicans koju nosimo svi na koži u obliku spora (spore su životna forma u kojoj gljive preživljavaju za sebe nepovoljne životne uvjete). Kada spore dospiju u rodnicu u kojoj nije dovoljno kiselo prijeđu u tzv. vegetativnu životnu formu i uzrokuju smetnje – pojačani, najčešće bijeli iscjedak praćen svrbežom i peckanjem. To je češća infekcija od svih ostalih zajedno!  Prema izgledu iscjetka vrlo je teško točno otkriti uzročnika odnosno odrediti točno liječenje. Potrebno je učiniti mikroskopski pregled, što u ogromnom broju slučajeva otkriva uzročnika te tako omogućuje pravilno liječenje. Dodatne pretrage su vrlo rijetko potrebne. Liječenje se najčešće provodi lokalno, dakle vaginalnim tabletama. No, ponekad je potrebna i peroralna terapija. Liječenje je katkada potrebno provesti u oba partnera. No, vrlo često je potrebno promijeniti i higijenske navike jer problem je, naime, prečesta praksa – suviše čistoće. Uz pravilnu i točnu dijagnozu liječenje je obično kratkotrajno, s brzim poboljšanjem, bez posljedica. Stoga preporuka: kod poteškoća s iscjetkom posjetiti ginekologa koji će pregledom, te analizom iscjetka pod mikroskopom (bez mikroskopskog pregleda načešće nema točne dijagnoze) odrediti uzročnika i pravo liječenje.