Ne mogu preboljeti abortus. Ni u jednom trenutku nisam osjećala da je to ispravno. Sam abortus ostavio je veliku traumu na meni. Zbog tableta koje su mi dali i koje su izazvale pobačaj. Svega sam bila svjesna i boli i što to radi u meni. Ne mogu više vidjeti ovu krv i svaki grč me podsjeti na to. Prekinula sam trudnoću zbog straha od gubitka. Jer imam zdrastvenih problema. Ni jedan doktor ništa pozitivno nije rekao osim da prepustim stvari prirodnom toku. Bojala sam se da će se to ionako dogoditi. Od dečka s kojim živim nemam razumijevanje jer on je to htio. Sram ga je pogledati me u oči, krivi sebe zbog moje situacije, ali misli da nam to nije sad opcija. Meni to ne može biti opravdanje. Nikakva financijska situacija niti njegova nespremnost da bude otac. Ne mogu si oprostiti. Želim otići od njega jer mi smeta kad se nasmije uopće s glupostima kojima me zamara u svemu ovom. A nije toga vrijedno. Djeluje hladno i nezainteresirano. A ja se s ovim sama ne mogu nositi. Ne funkcioniram, ne znam ni kako ću raditi, a radim s ljudima. Sve mi je crno oko mene i mrzim sve oko sebe. Toliko se kajem.