U braku sam već 5 godina, moj brak je prvih 3 godine bio predivan. Moj problem nastaje prije 2 godine kada je moj muž izrazio veliku želju da želi postati otac i da želi da imamo dijete, ja to nisam željela samo iz jednog razloga i nakon toga odnos sa moj mužem je iz dana u dan sve gori i gori. 2012 godine mi je dijagnosticirana shizofrenija koju prati bipolarni poremećaj, od 2013 sam na ljekovima .Funkcioniram sasvim normalno i živim normalan život, no dijete ne želim jer imam preveliki strah da će nasljediti moju shizofreniju, a to ne želim nikome a pogotovo svom djetetu jer znam koliko je meni bilo teško zbog te mentalne bolesti i ne želim da cijeli život živi na tabletama kao što ću ja morati. Moj muž to ne razumije, svaki dan me napada pogrdnim riječima, izbjegava me, dosta je distanciran od mene, govori mi da sam sebična i da mislim samo na sebe i odbija mi dati bilo koju vrstu nježnosti, također više uopće nije kod kuće, radi cijeli dan a kada dođe kući ode sa prijateljima na pivo i vraća se kući ujutro, čak mislim da me možda i vara. Ne želim izgubiti svoga muža zbog toga što ne želim dijete ali opet strah da će dijete nasljediti moju bolest prevladava i ne želim djetetu priuštiti muku koju sam ja osjećala kroz život.