Imam 23 godine. Žensko sam. Moj problem je obostrana nagluhost. Nosim slušna pomagala već 5 godina. Nagluhost iznosi 52% na oba uha. 5 godina se moj sluh nije promjenio. Audiologica mi je rekla da mi tu nema neke pomoći da moram naučiti živjeti s tim ali me zato poslala na sve moguće pretrage (CT, evocirani slušni potencijali,pretrage krvi,mokraće,hormoni..). Izgleda da su svi nalazi uredu. Još mi je ostao pregled kod genetičara. Naime, mama dobro ne čuje i tatina sestra, međutim njima se to javilo u kasnijoj dobi mami od menopauze cca. 45 godina, a teta negdje od cca. 35 god. Uvjerena sam da im se to dogodilo zbog stresa na poslu. Doktori koji su mi gledali uši, grlo i nos rekli su da je sve u redu. Dakle, ostaje jedino unutarnje uho u kojem je moguće da nešto je? U mojoj srednjoj školi mi je bilo jako stresno, bavila sam se sportom. U trećem srednje kada sam imala 16 godina slomila sam ključnu kost i od udarca dobila trombozu t.j začepljena mi je bila vena brachialis cca. 10cm u lijevoj ruci te sam primila intravenozno heparin (koliko se sjećam) i pila sam godinu dana preventivno marivarin. Nekako se sjećam da su od tada počeli moji problemi sa sluhom. U srednjoj školi sam se snalazila s oslabljenim sluhom. Kada sam došla na faks nisam više mogla (nova sredina novi ljudi) te sam otišla na pregled sluha i dobila aparatiće za uši koji su me spasili. Zanima me dali tromboza ili njeno liječenje (razrjeđivanje krvi) mogu biti uzrok moga oslabljenog sluha? Može li uzrok biti neki adolescentski stres, depresija t.j neka blokada mozga (u smislu mozak ne želi čuti) ili slično? Može li mi psihijatar ili psiholog pomoći?