Imam 24 godine. Od listopada prošle godine sam u padu raspoloženja. Vremenom sam gubio interes za svakodnevne aktivnosti koje sam do tada imao; radilo se o poslu ili o slobodnom vremenu. Povećao mi se apetit, udebljao sam se, imao problema sa spavanjem. Početkom prosinca sam shvatio da sam i anksiozan. U međuvremenu kolegica s kojom sam radio je oboljela od karcinoma debelog crijeva. Tu su tek počeli problemi. Počeo sam guglati razne simptome i počeo me hvatati strah da sam i ja bolestan. Strah je postao svakodnevan. Primjetio sam od tada da mi crijeva više krče, počeo sam stalno podrigivati i imam žgaravicu. Apetit mi se smanjio. Ali treba naglasiti da kada sam psihički dobro skoro ničega od toga nema. Samo što mene ovaj strah ili kako već drži stalno i ne mogu pobjeći od tih misli. Ništa mi se neda, čak sam i želju za seksom izgubio. Jedino što me stalno proganja su te misli. Bio sam kod obiteljskog liječnika na razgovoru i rekao mi je da sam vjerojatno anksiozan i uputio me da napravim neke psiho testove i neke manje preglede kao krvna slika, urin i sl. Samo moram čekati dokumente. Je li kod mene problem psihički ili su moji strahovi možda i opravdani?