Imam 28 godina. Opterećujem se različitim stvarima bez potrebe, čim me jedna prođe, ja odmah nađem neku novu pa se njome opteretim, kao da mi je u životu dosadno, pa imam potrebu da stalno budem zabrinuta za nešto. Inače sam po prirodi vrlo savjesna i poštena, i previše. U posljednje vrijeme opsjeda me neka misao, tj. strah od toga da ne povrijedim svog partnera - pri tome ne mislim fizički, više je to strah npr. da ga ne prevarim, iako to nikako ne želim. Uznemiruju me neke situacije, npr. ako se nađem sama u prostoriji s nekim drugim muškarcem, strah me je da bi se tako nešto moglo dogoditi iako ja to ne želim. Nakon što takva situacija prođe, idućih dana muče me te opsesivne misli i strah tipa "šta bi bilo kad bi bilo", razvijam film i scene u glavi, toliko da počinjem sumnjati da se nešto dogodilo iako sam svjesna da nije. Ali te misli i slike koje mi prolaze kroz glavu su tako prisutne i ometajuće, da me grize savjest zbog nečega što ustvari nisam napravila, samo jer mi je ta misao pala na pamet .Vrtim te umišljene scene do te mjere da u mojoj glavi postanu realne i bojim se. Onda počnem tražiti dokaze da se ništa nije dogodilo, iako sam svjesna da nije, i tako u krug...