Odgovara:

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Poštovana Katarina, nisam sigurna što točno očekujete od odgovora budući da je stručno mišljenje o tome je li nešto poremećaj ili ne nemoguće i neetično donijeti na temelju ograničenih informacija i to samo s jedne strane, bez razgovora s klijentom. Stoga bi moj savjet bio da prije svega razgovarate sa sestrom, možete joj reći da brinete za nju i da biste voljeli da porazgovara sa stručnjakom. Činjenica jest da bilo koji poremećaj nije moguće liječiti prisilno, odnosno nije moguće liječiti ako osoba to sama ne želi. Ako Vaša sestra smatra da nema problema, njezini postupci čišćenja joj ne ometaju svakodnevno funkcioniranje i ne utječu u negativnom kontekstu na njezin život – tada Vam ni odgovor stručnjaka i postavljanje dijagnoze neće koristiti.  Je li nešto normalno ili ne – zaista treba sagledati širi kontekst a ne se fokusirati na nekoliko činjenica koje odskaču od djela ponašanja drugih ljudi. Ljudi koriste razne mehanizme da bi se zaštitili – netko možda vrijeme popunjava tako što stalno kuha, netko možda čisti, netko izlazi… Sve to može biti način kako se osoba suočava sa stresom. I opet ponavljam – pitanje je šteti li tim postupcima osoba sebi i jesu li njezine misli i radnje prisilne. Mnogo toga utječe na postavljanje “dijagnoze” i eventualnog tretmana što je nemoguće provesti bez direktnog razgovora s osobom. Čak i ako osoba sama ne vidi to kao problem, stručnjak iz razgovora s njom može detektirati je li riječ o poremećaju ili ne. No niti jedan stručnjak poremećaj ne može tretirati bez dobre volje osobe, kao što niti liječnik ne može liječiti upalni proces ako pacijent odbija uzimati propisanu terapiju.