Osvijestila sam problem nakon 27 godina braka: ne volim svog muža - Ordinacija.hr

Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Osvijestila sam problem nakon 27 godina braka: ne volim svog muža

Objavljeno 10.07.2017.

Psihijatrija

Poštovani, oko 6 mjeseci osjećam se umorno i bezvoljno, odlazim kod psihologa koji tvrdi da je problem u braku, da moj muž mene ustvari ne voli, što ja ne mogu vjerovati. Poslije 27 godina relativno dobrog braka, kroz terapiju sam "osvijestila problem", odnosno došla do saznanja da ja ne volim muža. Nevjerica. Tuga. Plačem bez prestanka. Ne mogu shvatiti da poslije svih ovih godina ljubavi i žrtvovanja to nije bila prava ljubav. A ako je bila ljubav, kada je to prestala? Znam ljude koji se čitavog života vrijeđaju, svađaju, tuku, rastavljaju i opet su zajedno. Pa zar je to ljubav? Osvješćivanjem problema prošla sam kao kroz pakao, mužu sam govorila da je s nama gotovo i da mi je jako žao, jer ne želim da pati zbog mene, kao da sam se oprostila od njega. Nedjelju dana poslije toga prestao je umor, poboljšala mi se motivacija, ali sam povremeno depresivna. Moj terapeut je ovu moju priču gotovo preskočio, da ne kazem ignorirao, a ja sam očekivala da mi da neka objašnjenja, što se to zapravo dogodilo u meni. Umjesto toga on nastavlja tražiti uzroke mog nezadovoljstva. U dilemi sam je li on postupio ispravno. Molim Vas za savjet. Unapred beskrajno zahvalna.

Poštovana, vaše razmišljanje vidim potencijalno korisnim za vaš psihoterapijski rad, a to znači u kontekstu odnosa s terapeutom. Pitanja o terapijskim temama izvan konteksta odnosa ne vidim korisnim niti se osjećam kompetentnim da bih nešto zaključivao ili tumačio. S toga, molim, usmjerite pitanja koja postavljate ovdje (tj. vratite ih) – u svoj psihoterapijski rad s terapeutom. Također, možda očekujete previše od terapeuta, da je u stanju dati vama objašnjenja o tome što se dešava u vama. Rad je uvijek put u nepoznato, a odgovori koji su potrebni dolaze uglavnom od pacijenta, promjenom perspektive koju nudi terapeut, a ne od terapeuta samog.