Odgovara:

Dr. Božidar Perić, spec. interne medicine i subspec. endokrinologije i dijabetologije, Poliklinika Perić-Staničić

Postprandijalna hipoglikemija, odnosno zabilježen pad glikemije nakon opterećenja otopinom glukoze, može biti sastavni dio sindroma inzulinske rezistencije. Hipoglikemije se češće javljaju u ranijim fazama inzulinske rezistencije, a nerijetko se ovakvo stanje zna istovremeno javljati s drugim endokrinološkim poremećajima poput Hashimotoovog tireoiditisa, kao i sindroma policističnih jajnika (PCOS). Analiza samih brojki je smislena u kontekstu kliničkih elemenata (poput oscilacija na tjelesnoj težini, redovitost menstrualnih ciklusa, češćih javljanja postprandijalnih hipoglikemija,…). U svakom slučaju sastavni dio terapijskog pristupa u kontroli inzulinske rezistencije jest prehrana s reduciranim unosom ugljikohidrata, izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata i prehrambenih sastojaka s visokim glikemijskim indeksom. Također jednako bitno uz prehranu je redovita tjelovježba. Ovisno o daljnjem kliničkom tijeku, kroz endokrinološke kontrole, odnosno praćenja je bitno prepoznati trenutak za uvođenje terapije, uz dotadašnje temeljne pristupe.