Lp, trenutno sam trudna 32 tjedna. Trudnoća je visokorizična i konstantna dijagnoza je prijeteći pobačaj. Do začeća je došlo nakon dvije godine pokušavanja prirodnim putem. Na početku trudnoće sam imala krvarenja i bolove i pila utrogestane. Liječnik mi je rekao da strogo mirujem. Ja i partner nikome nismo govorili o trudnoći osim roditeljima jer je liječnik rekao da postoji velika mogućnost spontanog pobačaja. U 22. tjednu sam imala saobracajnu nesreću kao suvozač i tu nastaju nove tegobe: bolovi u zdjelici, trnci u rukama što rješavam kod neurologa. U međuvremenu mi je utvrđen trudnićki dijabetes i povišeni hormoni štitnjače. Ne uzimam više nikakve tablete osim normabela od 2 mg. Prije tri tjedna sam završila na hitnoj zbog jakih bolova u lijevom bubregu te su mi utvrdili urinoinfekt i kamenac, dobila sam infuziju i antibiotik novocef 10 dana. Na jučerašnjem pregledu kod ginekologa ponovo sam upućena na urinokulturu zbog puno bakterija u urinu. Ovo mi je već 6. urinokultura u trudnoći i sve su do sada bile u redu. U trudnoći sam do sada dobila 4 kg. Jučer mi je tlak bio 183/132 dobila sam tabletu neku za snižavanje ne znam točno ime. Inače mi je tlak prilično nizak. Uz to sve imam i ureoplazmu koje se nikako ne mogu riješiti i doktor predviđa prijevremeni porod. Također najveći problem osim ovih navedenih je da nikome niti ne želim reći da sam trudna jer imam strah da će se zbog toga nešto loše dogoditi sa bebom. Stalno sam doma i iz kuće izlazim baš ako moram. Trbuh mi smije dodirivati samo suprug jer isto tako mislim da će se nešto loše dogodit i nije mi ugodno da ga dira čak ni kćer. Znam da to nije normalno ali ne mogu si pomoći. Kako se trudnoća približava kraju imam novi strah od toga da kad se beba rodi da će ju drugi ljudi željet dirati i pri toj pomisli se automatski uzrujam do te mjere da se počnem trest ili mi trne lijeva strana glave. Ne mogu podnijeti činjenicu da mi netko iz obitelji drži dijete ili ga dira osim supruga i kćeri. Suprug mi sugerira da posjetim psihijatra i ja se slažem s njim jer znam da to nije normalno ali ne želim još i to sad u trudnoći, a kasnije ne dolazi u obzir da moram ostaviti dijete nekome. Molim Vas ako mi možete dati neki savjet ili uputiti kako dalje jer se bojim da ću izluditi samu sebe. Hvala unaprijed i lijep pozdrav.