Poštovani, prije 10 dana na redovnom pregledu sa 18 tjedana je ustanovljeno da bebi ne kuca srce. U bolnici su mi inekcijama izazvali porod, potom je uslijedilo izvlačenje posteljice, te kiretaža. Dobila sam terapiju bromergon 14x2, ergometrin 7x3 i klavocin 10x2. Danas je 9-ti dan od poroda i ja još nisam imala stolicu, je li moguće da je do zatvora došlo zbog tableta koje pijem? Smijem li popiti čaj za čišćenje dok pijem te tablete? Još krvarim, oprostite na detaljima, nije da curi, ali dok se obrišem krv je svježa. Bolova ni temperature nemam, samo nekad na trenutak osjetim kao neki pritisak dole, kao da će svi organi mi ispast. Traje kratko i prođe. I imam česte glavobolje, vjerovatno od tuge. Za 4 dana imam prvu kontrolu i sve mogu pitati tada, ali htjela sam čuti i Vaše mišljenje. U bolnici su spominjali da ću morati učinit neku obradu, s obzirom da mi je ovo 3 izgubljena trudnoća. Sa 32 godine sam imala urednu trudnoću, rodila zdravu curicu, 2 godine poslije anenbrionalna trudnoća, učinjena je kiretaža, 2 godine poslije rodila zdravu djevojčicu. 9 mjeseci iza ostanem trudna, ali je bila biokemijska trudnoća, sve se samo očistilo. 5 mjeseci nakon toga ostanem trudna i dogodi se ovo. Mene zanima što ta obrada podrazumijeva i moram li ju napraviti s obzirom da smo odlučili da više nećemo imati djece? I još nešto me zanima, čitam po netu, čujem sa strane, ali ne znam je li to znanstveno dokazano, da postoje parovi koji mogu imati samo djecu npr. ženskog spola radi greške na XY kromosomu? Pitam jer imamo 2 zdrave curice, a sad su izgubile brata? I još na kraju moram pitati nešto što me jako muči i grize. Čudno mi je bilo da još ne osjetim bebu s obzirom da je treća trudnoća, a u prethodnoj sam bebu osjetila već sa 16 tjedana. Svi su mi govorili da se smirim, da ne strahujem bezveze. Uzv je pokazao da je bebi srce stalo dan, dva prije pregleda. Ono što mene muči jest to da sam npr. otišla kod dr. čim sam počela osjećati da mi je čudno to što bebu ne osjetim, znači beba je tada još bila živa, je li se moglo što učiniti? To sebi ne mogu oprostiti, majčin instinkt ne vara, imala sam osjećaj da nešto ne valja, a nisam reagirala, nego sam slušajući druge govorila sebi da umišljam. Oprostite na ovolikim pitanjima, probajte me shvatit, glava mi je puna, rane su još friške i da nemam ove dvije moje curice vjerovatno bi sad bila na psihijatriji. Hvala Vam na Vašem strpljenju i odgovorima!