Odgovara:

Stipe Čular, dr. med., spec. pedijatrije

Praćenje rasta i uhranjenosti predškolskog djeteta najbolji je način utvrđivanja kvalitete zdravlja djeteta. U tu svrhu koristimo centilne krivulje rasta SZO-a i to; tjelesna masa za dob, duljina, odnosno, visina za dob, odnos visine i težine, te za procjenu stanja uhranjenosti još i index tjelesne mase. Važno je pripomenuti da jednokratno mjerenje nije dovoljno za procjenu, već višekratnim mjerenjima imamo bolji uvid u kretanje djeteta po centilnoj krivulji što nam omogućava i vremensko lociranje problema, a koje ima različitu dijagnostičku važnost. Što se može isčitati i iz vaših podataka. Statički gledano je vaše dijete s četiri godine na gornjoj granici dobno-visinske krivulje, na medijani (zlatnoj sredini) dobno težinske krivulje, te na samim donjim granicama težinsko-visinske krivulje i indexu tjelesne mase. Jednostavno rečeno, vaše je dijete visoko i mršavo, ali to nikako ne znači i bolesno. U daljem tijeku evaluacije takovog djeteta služe nam neke laboratorijske pretrage (hemoglobin, hematokrit, feritin, željezo(S), alkalna fosfataza, ukupni proteini(S), albumini(S), vitamin A(S), te nama kliničarima najvažnije, traženje znakova prehrambenog deficita na pojedinim organskim sustavima. Koža takovog djeteta nije glatka i sjajna, već suha i perutava oslabljenog turgora, potkožno masno tkivo je reducirano u blažim slučajevima na gluteusima (guzi) a u težim na trbuhu i licu. Kosa je bez sjaja, suha, tanka, lomljiva i nejednako gusta, nokti su kratki, neravni i lomljivi, na očima zapažamo blijede spojnice, usne su suhe i ispucane, često se javlja i angularni stomatitis, jezik je gladak, atrofičnih papila, ponekad izrazito crven ili sa površinom poput geografske karte, zubi su često kariozni, a desni otečene, sklone krvarenju, te na kraju pogled na koštano mišićni sustav otkriva slabiju razvijenost, hipotoniju, te deformitete kralježnice i skeleta. Međutim, draga majko, nisam siguran da će laboratorijske pretrage otkloniti vaš problem. Prve tri godine života su važne za formiranje stava prema prehrani. U to vrijeme dijete je posebno osjetljivo i na emocionalne napore često reagira odbijanjem hrane i anoreksijom. Inapetencija stoga može biti znak ne samo organskih bolesti nego i odraz poremećaja unutar obiteljskog kruga. Dijete ne treba grubo siliti na jelo niti pridavati preveliko značenje odbijanju hrane, već nastojati stvoriti srdačnu i vedru atmosferu koja će mu pogodovati. Treba prihvaćati djetetove nove i šire interese koji mu često “ne daju vremena da jede”. I na kraju da rezimiram, ukoliko u traženim laboratorijskim pretragama ili u pregledu djeteta se nađe odstupanja, potražite savjet svojega liječnika i nutricioniste koji će vas savjetovati o potrebitoj daljoj obradi ili vam dati dati savjete o pravilnoj prehrani vašeg djeteta.