Imam 25 godina, u braku sam pola godine. Ranije nisam imala seksualne odnose a od kad sam u braku svaki pokušaj je bezuspješan. Toliko me strah da svaki drugi pokušaj završi mojim suzama. Preplašim se i kada treba da dođe do penetracije odgurnem muža. Pitam se da li trebam pokušati pustiti, iako se toliko plašim, nekako "stisnuti zube" i uvjeriti samu sebe da je to sve normalno i da će biti ok, da ću preživjeti :) i ništa mi neće biti, da su to neki trenutci koje svakako moram proći, kao i svi ostali, ali nekad pomislim da ću, ako partner i uspije penetrirati, ja se još više prestrašiti, stisnuti i doživjeti neki šok od toga koliko se bojim toga. Je li to moguće? Ili da "stisnem zube" i pokušam se ne opirati? Pročitala sam negdje da se taj moj problem naziva vaginizam. Ne znam što da radim. Da se obratim liječniku, stručnjaku? Da li bih trebala posjetiti ginekologa ili psihologa? Još uvijek se nadam da ću to uspjeti sama riješiti, odnosno pobijediti taj strah...