Odgovara:

Anka Dorić, dr. med., spec. transf. med., voditeljca Savjetovališta za spolne bolesti Virogena Plus

Ureaplazma i mikoplazma sićušne su parazitske bakterije malog genoma, bez stanične stijenke, pa mogu poprimiti različite oblike. Pripadaju u razred Mollicutes (latinski: mollis-mekan,  cutis – koža). Iako istraživanja pokazuju da se već novorođenčad oba spola može njima zaraziti tijekom prolaza kroz zaraženi porođajni kanal rodilje, ta je zaraza prolazna, a naseljavanje genitalnog sustava mikoplazmama u ljudi  počinje nakon puberteta i ovisno je uglavnom o seksualnoj aktivnosti. Kliconoštvo, dakle postojanje infekcije urogenitalnog sustava kod inače zdravih osoba oba spola, nalazi se Mycoplasmom hominis u oko 15%, dok s Ureaplasmom urealiticum i do čak 75% spolno aktivnih osoba. Urogenitalne mikoplazme (m. genitalium i m. hominis) te ureaplazma (u. urealyticum) sve se češće dijagnosticiraju kao uzročnici urogenitalnih infekcija u oba spola, ali i sistemskih bolesti osobito u trudnica, rodilja, djece i imunološki oslabljenih osoba. Osim urogenitalnih bolesti koje uzrokuju, među kojima su česte tzv. nespecifične  upale mokraćne cijevi u muškaraca, te upale vrata maternice i upalne bolesti male zdjelice u žena, sve je evidentnija njihova povezanost s nastankom neplodnosti, patoloških trudnoća, upala plodovih ovoja, prijevremenih porođaja i pobačaja, u žena i muškaraca koji imaju problema s neplodnosti ali u u neonatalnim infekcijama budući su prepoznate kao uzročnici sepse, upala pluća i moždanih opni u novorođenčadi. Također postoji povezanost sa zarazom ovim bakterijama i kasnijim nastankom nekih autoimunuh boelsti, hemolitičkih anemija pa i upalnih bolesti zglobova, mišića  i vezivnog tkiva. Ove sićušne i tek zadnjih desetak godina više poznate bakterije specifične su i po građi i metabolizmu te često rezistentne na antibiotsku terapiju. Zahtijevaju posebne laboratorijske uvjete za uzgoj i dokaz (specifične transportne medije, uvjete uzgoja, izolacije i testiranja u specijaliziranim dijagnostičkim laboratorijima). Iz navedenih razloga za njih je dijagnostička metoda izbora PCR molekularna dijagnostika. Liječiti treba sve partnere, a preporuča se nakon provedene terapije i urednog kontrolnog nalaza obrisaka i urina i drugih sekreta, nalaz  još ponoviti nakon 2-4 mjeseca, radi čestih recidiva infekcije. Dijagnostika infekcija uzrokovanih mikoplazmama (Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis) provodi se ili manje osjetljivom metodom kultivacije pomoću specijalnih podloga  što traje 1-2 tjedna ili molekularnom dijagnostikom (PCR) koja se odlikuje većom osjetljivošću i brzinom, pa se rezultati ovih pretraga dobiju već  za 2-4 dana. Genitalne mikoplazme često se dokažu uz druge bakterijske vrste i rijetko mogu same izazvati upalu rodnice. Najčešće se radi o pratećoj infekciji koja ne zahtjeva posebno liječenje, već izlječenjem primarne infekcije iščezavaju i mikoplazme. Prođu li dublje, u maternicu ili jajovode mogu uzrokovati upalnu bolest male zdjelice u žena, s razvojem priraslica, apscesa ili neprohodnost jajovoda.  Lijekovi kojima se liječe su doksiciklin, azitromicin ili ertritomicin. Često, u slabokrvnih osoba, osobito žena, infekcija nakon terapije ne prolazi nego se vraća, pa treba uzeti u obzir moguću slabokrvnost (sideropeničnu anemiju i sideropeniju) kao osnovno stanje koje smanjuje mogućnost izlječenja i nastanka ponovne pojave bolesti, a time i stalnog ping-pong efekta među partnerima, prijenosa zaraze s jednog na drugo i tako u krug. Ove bakterije mogu se naći na vlažnim površinama (ručnicima), u bazenima, saunama, salonima za masažu, ali i drugim nečistim predmetima za intimnu uporabu, te se zaraza može steći osim spolnim i kontaktnim putem.