Engleske i francuske bebe pokazale su nam kako su sposobnosti novorođenčadi naprednije nego što smo mislili.
Istraživači su im pokazali slike ljudskih lica i ona rezus
makaki majmuna, te ih popratili ljudskim govorom ili dozivanjem majmuna. Bebe
su dulje gledale slike koje su prikazivale ljudsko lice uz pozadinu govora, te
su dulje gledale majmunska lica uparena s njihovim glasanjem.
Bebe nisu mogle spojiti ljudske negovorne zvukove, primjerice
smijeh, s fotografijama ljudskih lica. Rezultati upućuju kako su naši najmlađi
posebno podložni funkcionalnim svojstvima govora.
K. Horvat