Od 2004. godine Europsko udruženje logopeda (CPLOL) obilježava 6. ožujka kao Dan logopedije kojemu se pridružuju i logopedi koji djeluju na području Republike Hrvatske.
Tema ovogodišnjeg Dana logopedije je Mucanje, a u Hrvatskoj se obilježava pod motom: Komunikacija je više od tečnog govora.
Povodom obilježavanja Europskog dana logopedije, 6. ožujka, Hrvatsko logopedsko društvo organizira stručni simpozij. Stručni simpozij pod nazivom Komunikacija je više od tečnog govora održat će se 6. ožujka 2012. u 13:00 sati, u prostoru Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27.
Priznati stručnjaci iznijet će najnovije znanstvene i stručne spoznaje o mucanju, mogućnostima ranog otkrivanja, uzrocima, i terapiji mucanja. Simpozij se organizira pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje.
Mucanje (balbuties) ili eng. stuttering je najpoznatiji poremećaj, ali na sreću nije i najučestaliji. Lako je prepoznatljiv zbog svojih specifičnih manifestacija, a to su: ponavljanje dijelova riječi ili rečenice, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova, poštapalice, dulje trajanje govora, razni nepotrebni zvukovi i sl. Mucanje mogu pratiti i druge negovorne pojave po osobu koja muca, kao što su: strah pred govorom i govornim situacijama, tikovi, različiti pokreti glavom, tijelom ili udovima, neadekvatne fiziološke reakcije, strah, emocionalna nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje vizualnog kontakta sa sugovornikom i sl. Svi autori koji su se bavili problematikom mucanja slažu se da je broj muške djece koja mucaju veći od broja ženske djece. Razlozi ove pojave do danas nisu u potpunosti razjašnjeni. Ista je situacija i kod pitanja nasljednosti mucanja. Fiziološko mucanje česta je pojava u dobi između druge i treće godine djetetovog života. Preklapa se u najvećem broju slučajeva s intenzivnim razvojem govora. Simptomatski u potpunosti nalikuje pravom mucanju, ali je važno naglasiti da je to prolazna faza koja u najvećem broju slučajeva ako se ne intervenira direktno u govor djeteta, ne ostavlja nikakve posljedice na dječji govor.
Najčešće se spominju dvije vrste mucanja, psihogeno mucanje i neurogeno mucanje.
- Psihogeno mucanje razlog je izloženosti velikom stresu te se uklanja kombinacijom psihoterapije i govorne terapije.
- Neurogeno mucanje nastaje zbog moždanih ozlijeda te njegovo otklanjanje ovisi o lječenju primarne bolesti.
Tretman za smanjenje mucanja obuhvaća tehnike za smanjenje napetosti, retoričke vježbe i najvažnije – vježbe disanja. Terapiju mucanja teško je odrediti vremenski, to ovisi od osobe do osobe, upornosti i vrsti terapije. Čovjek koji muca mora biti svjesan da se, i ako se njegovo mucanje ublaži, u stresnim situacijama ono može povratiti, ali ako nauči tehniku kojom se koristi da to mucanje ublaži, lakše će se nositi s tim. Liječenje može spriječiti da razvojno mucanje ne prijeđe u doživotno. Zbog toga je preporučljivo napraviti procjenu govora kod djece koja mucaju duže od šest mjeseci te kod onih koja mucaju, a to je praćeno različitim oblicima neobičnog ponašanja ili tikova. Razvojno mucanje se obično liječi edukacijom roditelja o preoblikovanju djetetove govorne okoline u svrhu smanjenja epizoda mucanja.
Više informacija o ovoj temi potražite na:
www.hld.hr
