Na današnji dan 1895. godine, njemački profesor fizike Wilhelm Conrad Roentgen otkrio je rentgenske zrake pri pokusima s vakuumskom Crookesovom cijevi.
Zračenje je nazvao “X zrakama” kako bi naznačio
nepoznatu vrstu radijacije. Ime se zadržalo u anglosaksonskom svijetu, dok smo ih
mi preimenovali prema Roentgenovom prezimenu.
Roentgen je nagrađen prvom Nobelovom nagradom za fiziku
upravo za ovo otkriće.
Rentgenske zrake
područje su elektromagnetskog zračenja s valnim duljinama između 10 i 0,01 nanometara,
što približno odgovara području između ultraljubičastog i gama zračenja.
Najpoznatije su zbog primjene u dijagnostičkoj radiografiji i kristalografiji,
a zbog svoje se energije ubrajaju se u ionizirajuće zračenje. Ove zrake
izazivaju fluorescenciju, prolaze kroz materiju i ne otklanjaju se u magnetskom polju.
Vidljiva
svjetlost nema dovoljno energije da prođe kroz tijelo, ali rendgenske zrake
imaju. One sadrže dovoljno energije da prođu kroz većinu mekog tkiva u ljudskom
tijelu. Predmeti veće gustoće, kao što su kosti ili metal, ne propuštaju rentgenske
zrake nego ih apsorbiraju. Zato se na rendgenskim slikama vidi obris kostiju,
tj. slika koju dobivamo je zapravo kao da gledamo sjenu unutrašnjosti tijela.
K. Horvat
