Zdravlje stanovništva u Hrvatskoj i dalje je snažno obilježeno rizičnim životnim navikama i kroničnim bolestima koje se u velikoj mjeri mogu spriječiti. O tome od čega najčešće obolijevamo i umiremo te što kao društvo trebamo učiniti kako bismo živjeli dulje i kvalitetnije piše dr. Ana Puljak.
Kada govorimo o promicanju zdravlja, polazišna točka gotovo uvijek su naše svakodnevne životne navike – način na koji se hranimo, koliko se krećemo i što konzumiramo.
U Hrvatskoj 65 % odraslih ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. Također, oko 36,1 % djece u dobi od 8,0 do 8,9 godina u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu — pri čemu je udio dječaka (38,5 %) veći nego djevojčica (33,7 %).
Udio pušača (uključujući svakodnevne i povremene) u Hrvatskoj je u 2022. godini bio oko 32,6 %. Pušenje je bilo nešto učestalije među muškarcima (34,2 %) nego među ženama (31,1 %). Prema izvješćima međunarodnih organizacija, stopa pušenja u Hrvatskoj posljednjih godina ostaje relativno stabilna, uz manje oscilacije i blagi pad.
Podaci Eurostata pokazuju da je 10,2 % stanovništva prijavilo svakodnevno konzumiranje alkohola, dok je 12,6 % izjavilo da barem jednom mjesečno prakticira ekscesivno epizodično pijenje (tzv. binge drinking).
Podaci Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) pokazuju da je Hrvatska među tri zemlje s najnižom prosječnom dnevnom konzumacijom ribe – muškarci prosječno unose 5,91 g, a žene 4,21 g ribe dnevno. Istraživanja također upućuju na to da manje od trećine odraslih osoba u Hrvatskoj svakodnevno konzumira voće, dok većina unosi višestruko veće količine dodanih šećera od preporučenih.
Osim prehrambenih i konzumacijskih navika, zabrinjava i tjelesna neaktivnost. Prema izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, u Hrvatskoj je 2022. godine oko 31 % odraslih osoba bilo nedovoljno tjelesno aktivno, pri čemu je tjelesna neaktivnost nešto izraženija kod žena nego kod muškaraca (WHO, 2021).
Od čega obolijevamo i umiremo?
Na vrhu ljestvice uzroka smrtnosti i obolijevanja i dalje se nalaze kardiovaskularne bolesti. U 2024. godini od kardiovaskularnih bolesti u Hrvatskoj je umrlo 20 341 osoba, odnosno 39,8 % od ukupno umrlih. Zadnjih dvadesetak godina u Hrvatskoj je prisutan trend smanjenja smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, no one i nadalje predstavljaju vodeći uzrok smrtnosti i pobola, a i uzrok su 23 % svih prijevremenih smrti (prije 65. godine života). Usporedimo li se s prosjekom Europske unije, Hrvatska ipak bilježi višu smrtnost, što jasno upućuje na potrebu za ulaganjima u primarnu prevenciju, odnosno promjenu životnih navika, rano otkrivanje bolesti i ujednačene protokole liječenja.
Uz njih, maligne bolesti, kao drugi uzrok smrti, također predstavljaju značajan zdravstveni problem. Najčešći maligne bolesti su rak pluća, dojke, debelog crijeva i prostate. Procijenjena pojavnost raka u Hrvatskoj približna je prosjeku Europske unije, međutim Hrvatska i dalje ima drugu najvišu smrtnost od raka u Europskoj uniji
Značajan izazov predstavljaju i endokrine bolesti, koje su treći uzrok smrti u Hrvatskoj,. Ovdje treba naglasiti posebno dijabetes tipa 2 i pretilost. Riječ je o kompleksnim stanjima koja su izravno povezana sa životnim stilom, a pretilost je pritom i neovisni rizični čimbenik za gotovo sve navedene kronične bolesti. Sve veći udio stanovništva živi s dijabetesom 2, koji povećava rizik od srčanih, krvožilnih, bubrežnih bolesti i brojnih drugih komplikacija.
Na četvrtom mjestu su smrti uzrokovane ozljedama i otrovanjem što je posebno važno za pojedine populacijske skupine. Kao javnozdravstveno izuzetno važne moramo spomenuti i duševne (mentalne) poremećaje, koje radi niza pokazatelja, također smatramo vodećim javnozdravstvenim prioritetom.
Koje šire specifične javnozdravstvene probleme treba dodatno izdvojiti?
Porast doseljenika u Hrvatsku – bilo zbog migracija, turizma ili rada – donosi izazove u pristupu zdravstvenim uslugama, jezičnoj i kulturološkoj barijeri, te potrebi za interkulturnim kompetencijama zdravstvenih djelatnika i pomoći u što boljoj integraciji te populacije.
S takvom povećanom mobilnošću ljudi, javljaju se i epidemiološki izazovi, poput dolaska osoba iz područja s npr. višom incidencijom tuberkuloze od one u Hrvatskoj i mogućoj nižoj procijepljenosti, ali I kroničnih nezaraznih bolesti, što zahtijeva dodatne sustavne preventivne I epidemiološke mjere i ciljane zdravstvene programe i to one koje zahtijevaju odgovor šireg društva. Uključiv i prilagodljiv zdravstveni sustav ključan je za očuvanje zdravlja svih nas koji sada živimo zajedno. Trebamo se međusobno upoznati i u zdravstvenom smislu i provoditi mjere zaštite zdravlja za dobrobit svih.
Jako je važno spomenuti i dva javnozdravstvena problema koja se i globalno smatraju najvažnijim javnozdravstvenim izazovima: okoliš za zdravlje i upotreba antibiotika.
Stanje okoliša – kvaliteta zraka, vode, hrane i izloženost klimatskim promjenama – neodvojivo je povezano sa zdravljem. Zagađenje, ekstremne vrućine, alergeni i klimatske krize već utječu na javno zdravlje, osobito kod djece, starijih i kroničnih bolesnika. Zdrav okoliš preduvjet je za zdravu populaciju.
Rastuća antimikrobna otpornost zbog prekomjerne upotrebe antibiotika, ne samo u “ljudskoj medicini”, jedan je od najvećih globalnih javnozdravstvenih izazova. To ne zaobilazi ni Hrvatsku. U ovom području, ključno je ulagati u edukaciju građana i stručnjaka, kao i u sustave kontrole i nadzora, te provedbu tzv. “medicine za sve”, u kojoj surađuju liječnici, veterinari i sve struke i segmenti društva koji su na bilo koji način uključeni u taj javnozdravstveni problem. Svi navedeni izazovi potvrđuju da je zdravlje pitanje zajedničke odgovornosti – struke, društva i svakog pojedinca, uz nužnost dugoročnog planiranja, s posebnim naglaskom na prevenciju i međusektorsku suradnju.
Dobro je spomenuti i neke specifičnosti na koje trebamo obratit pozornost. Posebnu pažnju zaslužuje i sigurnost u prometu. Podaci iz svibnja 2025. upozoravaju –19 osoba poginulo je samo u tom mjesecu. I u prvoj polovici godine pokazatelji su lošiji od prethodne godine. Najugroženije su dobne skupine su mladi (18–24 godine) i stariji od 65, a riječ je o životima i zdravlju koji se odgovornim i koordiniranim mjerama cijelog društva mogu i moraju sačuvati.
Što trebamo činiti?
Ključno je usmjeriti se na najvažnije rizične čimbenike: pušenje, prekomjernu konzumaciju alkohola, tjelesnu neaktivnost, neuravnoteženu prehranu, pretilost – ali i mentalno zdravlje, koje postaje sve veći javnozdravstveni izazov.
Pušenje je i dalje jedan od vodećih sprječivih uzroka smrti. I dalje predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Povezano je s rakom pluća, kroničnom opstruktivnom bolesti pluća, bolestima srca i krvnih žila, smanjenom plodnošću. Mogli bismo reći da ne postoji organski sustav kojem pušenje ne šteti. Posebno su ugrožene skupine mladih, trudnice i pasivni pušači, odnosno oni koji rade u sredinama u kojima se još uvijek puši. Potrebne su mjere koje će učiniti pušenje društveno nepoželjnim i sve manje dostupnim, uz kontinuiranu edukaciju i podršku i pomoć u odvikavanju. Edukacija je iznimno važna, ali sama nije dovoljna – potreban je konsenzus čitavog društva i niz multidisciplinarnih mjera i čvrsta odluka da ovu naviku, koja je isključivo i samo štetna, svedemo na što manju mjeru.
Alkohol – neumjerena konzumacija dovodi do ozbiljnih zdravstvenih i društvenih posljedica: bolesti jetre, karcinomi, mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja, socijalne i psihološke posljedice, rizici u prometu… Rizični obrasci uključuju „opijanja vikendom“ kod mladih i svakodnevno pijenje kod odraslih. Potrebne su kombinirane mjere regulacije, ranog otkrivanja i edukacije, ali i mijenjanje društvene svijesti i prihvatljivosti ponašanja koje uključuje neumjerenu ili redovitu konzumaciju alkohola. Ako se i odrasle osobe “hvale” koliko mogu popiti, ako reklamiramo alkohol uz sportske događaje koji privlače veliki dio nacije ili ga reklamiraju poznate osobe koje su identifikacijski uzor mladima – onda ne postupamo ispravno u zdravstvenom smislu. Primjerice, u Gradu Zagrebu najčešći uzrok hospitalizacija muškaraca su duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom.
Pušenje i konzumacija alkohola značajno doprinose pojavi kroničnih nezaraznih bolesti u Hrvatskoj koje su glavni uzrok smrtnosti i bolesti s najvećom pojavnošću, a uz njih ide i značajan udio invaliditeta.
Tjelesna neaktivnost izravno je povezana s kroničnim bolestima poput dijabetesa, srčanih bolesti i depresije. Svakodnevno kretanje – ne samo sport, već i rekreativne ili naprosto životne aktivnosti – hodanje, vožnja bicikla, kućanske aktivnosti – temelj je prevencije i terapije brojnih stanja.
Neuravnotežena prehrana – osobito kod djece – jedan je od najvažnijih čimbenika rizika. Visok unos procesuirane hrane, šećera i soli te niska konzumacija voća i povrća pridonose pretilosti, visokom tlaku, dijabetesu, određenim karcinomima i nizu drugih nepoželjnih posljedica. Nužne su edukacija, podrška roditeljima, osiguranje primjerene prehrane u školama, učeničkim domovima, studentskim domovima i radnim mjestima te jasne prehrambene smjernice.
Mentalno zdravlje – također je središnja javnozdravstvena tema. Depresija, anksioznost, stres, ali i stigma i otežan pristup psihološkoj pomoći zahtijevaju snažan razvoj preventivnih i podržavajućih programa, osobito za djecu i mlade, zaposlene, roditelje i starije osobe. Mentalno zdravlje mora biti integrirano u sve razine zdravstvenog i obrazovnog sustava. No, za mentalno zdravlje potrebni su i uvjeti života koji ne zahtijevaju prekomjerne pritiske na pojedince ili obitelji – da bismo zdravlje ostvarili, potrebno je da imamo mogućnost uravnoteženog života. Stres je dio života, no ako je kroničan i dugotrajan, ima značajan negativan utjecaj na zdravlje. U Gradu Zagrebu najveći broj dana hospitalizacija, primjerice, odnosi se na duševne poremećaje.
Kada govorimo metodološki o rješavanju svih javnozdravstvenih izazova – potrebne su multisektorske i koordinirane mjere koje uključuju edukaciju, zakonske okvire, porezne poticaje, odgovornost i etičnost medija i utjecajnih segmenata društva te uključivanje i lokalnih zajednica.
Zašto je važno obratiti pažnju na starenje stanovništva?
Prema podacima s Popisa stanovništva iz 2021. godine, udio starijih osoba u Hrvatskoj (65 godina i više) iznosi 22,45 %, što svrstava Hrvatsku među najstarije nacije u Europi. Starenje stanovništva jedan je od najvećih javnozdravstvenih izazova s kojim se (ne samo) Hrvatska, već dugo suočava, a koji će u godinama koje dolaze biti sve izraženiji. Dulji životni vijek sa sobom nosi povećanu pojavnost kroničnih nezaraznih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, demencije i degenerativnih bolesti mišićno-koštanog sustava.
Zdravstveni sustav suočava se s porastom potreba za dugotrajnom skrbi, uključujući palijativnu skrb.
Osim medicinskih potreba, ne smijemo zaboraviti i socijalnu dimenziju starenja. Usamljenost i izolacija starijih osoba predstavljaju ozbiljan rizik za mentalno i fizičko zdravlje, a podrška zajednice I međugeneracijska integracija postaju ključni elementi očuvanja kvalitete života.
U sustavu je potrebna integracija zdravstvene i socijalne skrbi, daljnji razvoj usluga u zajednici koji osigurava širem krugu starijih i nemoćnih osoba usluge koje im omogućava samostalan život i smanjenje rizika od institucionalizacije, ali i socijalizaciju i osjećaj sigurnosti.
Starenje ne smije biti percipirano samo kao trošak, već i kao prilika – uz pravilan pristup, možemo osigurati da starije osobe ostanu funkcionalne, dostojanstvene i društveno uključene što je dulje moguće. I ono što je također važno – naučimo djecu i cijelo društvo da osobe starije dobi zaslužuju poštovanje. Jer su iznijeli na svojim leđima one koji ostaju iza njih. I jer su riznica, znanja i životne mudrosti koja se stječe upravo iskustvom.
Kako se zdravlje uklapa u zajednicu?
Odgovornost za zdravlje nije isključivo na pojedincu. Iako osobna odgovornost postoji, ponašanja su snažno oblikovana okruženjem u kojem živimo, radimo i učimo. Zbog toga je ključno stvarati podržavajuće okruženje – u školama, učeničkim i studentskim domovima, radnim mjestima, lokalnim zajednicama – koje omogućava i potiče zdrave izbore te pomoći i obiteljima koje možda nemaju primjerene mogućnosti. Ne polazimo svi od iste “startne točke”, na to također treba misliti.
Potrebne su mjere koje će smanjiti izloženost štetnim čimbenicima i činiti ih manje dostupnima i “primamljivima”, ali i one poticajne. Poželjne su i “pozitivne” mjere – poput poreznih olakšica, npr. za proizvode koji znače zdraviji izbor, subvencioniranja zdrave prehrane u obrazovnim ustanovama, poticaji za tvrtke i obrazovne ustanove koje ulažu u zdravlje zaposlenika i korisnika, te podrške infrastrukturnim rješenjima koja olakšavaju tjelesnu aktivnost.
Također, važno je – dobre i učinkovite programe unaprjeđenja i očuvanja zdravlja integrirati u zajednice i učiniti ih široko dostupnima i kontinuiranima.
Edukacija o zdravlju treba biti usmjerena, inkluzivna i prilagođena ciljnim skupinama, kako bi se poruke zaista čule, razumjele i prihvatile. Za to su također potrebna odgovarajuća znanja i važno je da to kreiraju stručnjaci koji razumiju ljudsko ponašanje.
Socijalna povezanost kao ključ zdravlja
Jedan od ključnih čimbenika koji pridonosi dugovječnosti i kvaliteti života upravo je socijalna povezanost. I to nije samo romantična ideja – ona ima vrlo konkretne i mjerljive učinke na fizičko i mentalno zdravlje. Pokazalo se da je upravo socijalizacija – čak i u nekim vrlo teškim i traumatičnim razdobljima u kojima se ljudi međusobno snažno povezuju – imala zaštitne učinke na zdravlje.
Nasuprot tome, usamljenost, koja je već danas veliki izazov, a osobito će biti izražena u starijoj populaciji, postaje ozbiljan problem. Nije nevažna ni za mlađe dobne skupine koje u velikoj mjeri koriste društvene mreže. One imaju i svoju pozitivnu ulogu, o kojoj možda i nedovoljno razgovaramo, ali ne smiju u potpunosti zamijeniti direktni ljudski kontakt koji je nužan preduvjet mentalnog zdravlja.
Također, važno je spomenuti i utjecaj socijalnih nejednakosti na zdravlje. Niti jedna javnozdravstvena mjera ili program ne mogu biti u potpunosti uspješni bez adresiranja socijalnih i ekonomskih nejednakosti. Možda je slikovit primjer debljine kao jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema. Debljina je učestalija kod osoba s nižim obrazovanjem, a slični obrasci primijećeni su i kod djece. Također, djeca majki sa srednjoškolskim obrazovanjem imala su veći rizik od pretilosti u odnosu na djecu visokoobrazovanih majki. Jako je važno da radimo što više na izjednačavanju prilika za provođenje pozitivnih zdravstvenih navika. To je jedan od čimbenika ne samo pravedne, nego i učinkovite javnozdravstvene politike.
Kako komuniciramo?
Jako je važno i kako komuniciramo, kada je u pitanju zdravlje, ali i šira kvaliteta odnosa. Načini komunikacije nedvojbeno se mijenjaju i moramo biti svjesni i njihovih prednosti i mana. Zdravstvene poruke moraju doći do onih kojih se tiču, pa je važno uvažiti sve kanale komunikacije.
S druge strane, za očuvanje kvalitete života, važno je ostvarivati odnose i osobne kontakte, komunicirati i “uživo”. Prepoznavanje emocija je ključ uspješne komunikacije – a time i kvalitete života i mentalnog zdravlja. Ta vještina uključuje iskustvo osobnih odnosa, prepoznavanje neverbalne komunikacije, snalaženje u grupi i zajednici.
Tehnološki alati i zdravlje?
U narednim desetljećima zdravstveni sustavi imat će priliku napraviti značajne iskorake zahvaljujući novim tehnologijama, ali i povratku nekim temeljnim vrijednostima koje smo kroz vrijeme možda zanemarili.
Jedna od najperspektivnijih inovacija svakako je upotreba umjetne inteligencije (AI) u medicini – od brže i preciznije dijagnostike, skraćivanja pojedinih faza istraživanja lijekova, personalizirane terapije, do optimizacije zdravstvenih sustava. No, važno je istaknuti da će AI biti stvarna snaga samo ako ju koriste obrazovani, stručno osposobljeni zdravstveni radnici, u kombinaciji s etički promišljenim i transparentnim pristupom.
Tehnologija može podržati donošenje odluka, ali nikada zamijeniti ljudsku odgovornost, empatiju i stručno prosuđivanje. Istraživanja pokazuju da najbolje ishode daje kombinacija tehnologije i čovjeka. Dakle, tehnologiju nikako ne treba demonizirati jer može dati veliki doprinos u području zdravstva.
Ono što trebamo njegovati, uz korištenje prednosti inovacija je umjerenost i povezivanje napretka s etikom, ljudskošću i prirodnim okruženjem.
Ako govorimo o široj upotrebi ovih alata, korištenje umjetne inteligencije (AI), uz sve svoje dobrobiti, nosi i moguće rizike s kojima ćemo se također morati suočiti. Važno je učiti kritičku upotrebu ovih alata, ali i raditi na prevenciji posljedica mogućih štetnih učinaka na mentalno zdravlje. Već smo svjedoci nekih neželjenih događaja „komunikacije“ s AI alatima koje su imale vrlo ozbiljne posljedice.
Dakle, dok gledamo naprijed, važno je pogledati i unatrag – prema vrijednostima koje smo kroz ubrzani stil života pomalo izgubili. Tu posebno izdvajam: “bakinu kuhinju” (npr. nekadašnja “mediteranska prehrana”) – sezonsku, lokalnu, jednostavno pripremljenu hranu s manje industrijske prerade, prirodno kretanje – koje je nekoć bilo sastavni dio svakodnevice, a danas ga moramo “planirati” i ono što je jako važno: zajedništvo i međuljudsku povezanost – kako unutar obitelji, tako i u susjedstvu, zajednici i svakodnevnim odnosima.
Možemo biti mudri i iskoristiti dobrobiti ovih alata i ono vrijeme koje nam uštedi, obavljajući neke repetitivne zadatke umjesto nas – i za učenje socijalnih vještina, unaprjeđenje timskog rada, poticanje humanosti. Tako čuvamo mentalno, a time i cjelokupno zdravlje. Tako stvaramo i smisao, koji je temelj kvalitete života.
Zadacima javnog zdravstva uz sve dugogodišnje prioritete kojima se bavi, u budućnosti, će se, zasigurno pridružiti i oni povezani s posljedicama tehnološkog razvoja i novih načina komunikacije. Poticanje uključivanja lokalne zajednice u kulturu zdravog življenja – s naglaskom na toleranciju i uključivost, posebno onih najslabijih u našem društvu- bit će od velike pomoći i u ostvarenju tog cilja.
Ili da malo proširim definiciju zdravlja našeg Andrije Štampara: Zdravlje nije samo odsutnost bolesti – ono je i osjećaj pripadnosti, podrške i svrhe u zajednici u kojoj živimo.
(Piše: Ana Puljak, dr. med., voditeljica Službe za javno zdravstvo NZJZ „Dr. Andrija Štampar“)
