Rani simptomi bubrežnih bolesti kod djece su često nespecifični, no jednostavna analiza urina može spriječiti trajna oštećenja.
U povodu Svjetskog dana bubrega razgovaramo s prof. dr. sc. Andreom Cvitković Roić, dr. med., pedijatricom, subspecijalisticom pedijatrijske nefrologije i predsjednicom Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju koja ističe da kronične bubrežne bolesti često počinju već u djetinjstvu te da jednostavna analiza urina može na vrijeme otkriti problem i spriječiti trajna oštećenja.
Bolest bubrega nazivaju i “tihim ubojicom”. Zašto su bubrežne bolesti toliko podmukle i zašto ih velik broj ljudi ne prepoznaje na vrijeme?
Bubrežne bolesti često se nazivaju “tihim ubojicom” jer se u velikom broju slučajeva razvijaju postupno i dugo ne uzrokuju jasne simptome. Bubrezi imaju veliku funkcionalnu rezervu zbog čega bolest često može napredovati bez jasnih simptoma sve dok znatan dio bubrežnog tkiva nije oštećen. U ranim fazama promjene su suptilne i teško primjetne. Pacijenti mogu osjećati tek blagi umor ili uopće nemaju nikakve tegobe. Tek s napredovanjem bolesti počinju se javljati izraženiji simptomi poput oticanja, povišenog krvnog tlaka, poremećaja mokrenja, anemije ili opće slabosti. Zbog toga mnogi ljudi nisu svjesni da imaju bubrežnu bolest sve dok se ne razviju ozbiljnije komplikacije.
Procjenjuje se da više od 850 milijuna ljudi u svijetu ima neki oblik bubrežne bolesti, a velik dio njih ostaje nedijagnosticiran upravo zato što bolest može napredovati godinama bez jasnih znakova upozorenja. Zato su preventivni pregledi ključni. Jednostavne i široko dostupne pretrage, poput analize urina, određivanja kreatinina u krvi i mjerenja krvnog tlaka, mogu već u ranoj fazi otkriti oštećenje bubrega. Upravo to rano prepoznavanje omogućuje usporavanje napredovanja bolesti i sprječavanje težih komplikacija poput kardiovaskularnih bolesti, kroničnog zatajenja bubrega te potrebe za dijalizom i transplantacijom.
U javnosti se o bubrežnim bolestima najčešće govori u kontekstu odraslih, no mnoge kronične bubrežne bolesti zapravo imaju svoje korijene već u djetinjstvu?
Iako se kronična bubrežna bolest najčešće dijagnosticira u odrasloj dobi, njezini uzroci često sežu mnogo ranije, u djetinjstvo pa čak i u prenatalno razdoblje. Prirođene anomalije mokraćnog sustava, nasljedne bolesti bubrega, ponavljane infekcije mokraćnog sustava ili neliječeni poremećaji mokrenja mogu ostaviti trajne posljedice na bubrežno tkivo. Oštećenje bubrega nastalo u ranoj životnoj dobi može povećati rizik razvoja kronične bubrežne bolesti, arterijske hipertenzije i kardiovaskularnih komplikacija kasnije u životu. Upravo zato pedijatrijska nefrologija nije usmjerena samo na liječenje akutnih bolesti kod djece, nego i na dugoročnu strategiju očuvanja bubrežnog zdravlja cijele populacije. Rana dijagnostika i pravodobno liječenje u dječjoj dobi mogu znatno smanjiti rizik ozbiljnih komplikacija u odrasloj dobi.
Koji su najčešći znakovi koji kod djece mogu upućivati na probleme s bubrezima, a koje roditelji i ponekad liječnici lako mogu previdjeti?
Kod djece su simptomi bolesti bubrega često nespecifični, osobito u najranijoj dobi. Kod novorođenčadi i dojenčadi to može biti povišena temperatura bez jasnog izvora infekcije, slab apetit, razdražljivost ili slabije napredovanje na težini. Ponekad se mogu javiti i povraćanje, proljev ili produljena novorođenačka žutica. Kod starije djece simptomi mogu biti nešto jasniji i uključivati bol ili peckanje pri mokrenju, učestalo mokrenje, bol u donjem dijelu trbuha ili slabinskom području, zamućenu ili neugodno mirisnu mokraću ili pojavu krvi u mokraći. Mogu se javiti i opći znakovi bolesti poput umora, bljedoće ili sporijeg rasta. Upravo zbog te nespecifičnosti simptoma važno je razmišljati o mogućim bubrežnim uzrocima i pravodobno učiniti osnovne dijagnostičke pretrage.
Ističete da je pregled urina kod djeteta s povišenom temperaturom “mala pretraga s velikim učinkom”. Zašto je upravo ta pretraga toliko važna u pedijatrijskoj praksi?
Pregled urina jedna je od najjednostavnijih, ali i najinformativnijih dijagnostičkih pretraga u pedijatriji. Kod dojenčadi i male djece infekcija mokraćnog sustava često se može manifestirati samo povišenom temperaturom bez drugih simptoma, što znači da bez analize urina možemo vrlo lako propustiti dijagnozu. Ako se infekcija mokraćnog sustava ne prepozna na vrijeme i ne liječi pravodobno, može dovesti do ožiljčenja bubrežnog tkiva i trajnog oštećenja funkcije bubrega. Zato uvijek naglašavamo da kod svakog djeteta s povišenom temperaturom, osobito u prvoj godini života, treba učiniti pregled urina. To je jednostavna i dostupna pretraga koja može imati vrlo velik utjecaj na dugoročno zdravlje djeteta.
Koliko su infekcije mokraćnog sustava česte u djece i kakve dugoročne posljedice mogu imati ako se ne otkriju na vrijeme?
Infekcije mokraćnog sustava među najčešćim su bakterijskim infekcijama u dječjoj dobi, osobito kod dojenčadi i male djece. Iako se ponekad doživljavaju kao relativno jednostavna bolest, njihovo pravodobno prepoznavanje i liječenje iznimno je važno. Neliječene ili ponavljane infekcije mogu dovesti do oštećenja bubrežnog parenhima, razvoja arterijske hipertenzije te povećanog rizika kronične bubrežne bolesti kasnije u životu. Zbog toga nakon prve infekcije mokraćnog sustava kod određenog broja djece provodimo dodatnu dijagnostičku obradu kako bismo isključili moguće anomalije mokraćnog sustava, od kojih je najvažnija vezikoureteralni refluks.
Koje su dijagnostičke metode danas najviše promijenile način na koji otkrivamo i pratimo bubrežne bolesti u djece?
Napredak u dijagnostici u posljednjih nekoliko desetljeća doista je velik. Danas se mnoge anomalije bubrega i mokraćnog sustava mogu otkriti već tijekom trudnoće zahvaljujući prenatalnoj dijagnostici, što omogućuje planiranje skrbi odmah nakon rođenja. Posebno su važan napredak donijele metode poput kontrastno pojačanog ultrazvuka, funkcionalne MR urografije i genetskog testiranja. Sve one omogućuju vrlo preciznu dijagnostiku bez izloženosti ionizirajućem zračenju, što je osobito važno u dječjoj dobi.
Hrvatska se spominje među vodećim zemljama u dijagnostici bez ionizirajućeg zračenja kod djece. Koliko je to važno za sigurnost malih pacijenata i gdje se tu nalazi naša struka u međunarodnom kontekstu?
Suvremena ultrazvučna kontrastna dijagnostika, dakle bez ionizirajućeg zračenja, u pedijatriji je posebno važna jer su dječja tkiva osjetljivija na zračenje, a njihov očekivani životni vijek je dug. Stoga je iznimno važno pružiti im vrhunsku i sigurnu dijagnostiku koja je u potpunosti usklađena s najmodernijim svjetskim standardnima. A naši su stručnjaci odlično educirani i u svijetu prepoznati kao vodeći u ovom području. S ponosom mogu najaviti da će se u Zagrebu u studenome 2026. održati Prvi regionalni multidisciplinarni kongres Hrvatskog društva za pedijatrijsku nefrologiju, što nas pozicionira kao vodeće u ovom dijelu Europe.
U liječenju bolesti mokraćnog sustava danas se sve više govori o multidisciplinarnom pristupu. Tko sve sudjeluje u skrbi za dijete s bubrežnom bolešću i zašto je timski rad presudan?
Suvremena medicina temelji se na timskom radu jer kompleksne bolesti zahtijevaju suradnju različitih stručnjaka. U skrbi za dijete s bubrežnom bolešću sudjeluju pedijatri primarne zaštite, pedijatrijski nefrolozi, dječji kirurzi i urolozi, radiolozi, neonatolozi, infektolozi te medicinske sestre i drugi zdravstveni stručnjaci. Takav multidisciplinarni pristup omogućuje pravodobnu dijagnostiku, optimalno liječenje i prevenciju dugoročnih komplikacija. Suradnja često započinje već tijekom trudnoće, kada prenatalna dijagnostika otkrije anomalije mokraćnog sustava, pa je koordinacija između ginekologa, neonatologa i pedijatrijskih nefrologa ključna za planiranje skrbi odmah nakon rođenja.
Roditelji često pitaju mogu li se bubrežne bolesti spriječiti. Koje su najvažnije svakodnevne navike koje pomažu očuvati zdravlje bubrega kod djece?
U velikom broju slučajeva rizik oštećenja bubrega može se smanjiti zdravim životnim navikama i pravodobnim prepoznavanjem problema. Važno je poticati djecu na dovoljan unos tekućine, redovito mokrenje bez zadržavanja, pravilnu higijenu i uravnoteženu prehranu s manjim udjelom soli i procesirane hrane. Također je važno pravodobno liječiti infekcije mokraćnog sustava, poticati tjelesnu aktivnost i redovito kontrolirati djecu koja imaju povećan rizik, primjerice zbog obiteljske anamneze ili određenih neuroloških bolesti. Prevencija bubrežnih bolesti zapravo započinje vrlo rano, još tijekom trudnoće i nastavlja se cijelo djetinjstvo.
Budućnost medicine sve se više povezuje s genetikom, umjetnom inteligencijom i personaliziranim pristupom. Kako će te tehnologije promijeniti pedijatrijsku nefrologiju u sljedećim godinama?
Pedijatrijska nefrologija sve se više razvija u smjeru personalizirane i tehnološki potpomognute medicine, u kojoj se dijagnostika i terapija prilagođavaju svakom djetetu. Umjetna inteligencija već danas pomaže u ranijem predviđanju oštećenja, dok digitalni alati omogućavaju kontinuirano praćenje bolesnika i preciznije planiranje terapije. Brzo genomsko sekvenciranje omogućuje preciznu dijagnostiku bez invazivnih postupaka i individualniji odabir lijekova. Sve se veći naglasak pritom stavlja na prevenciju, rano otkrivanje bolesti i očuvanje kvalitete života djeteta.
No unatoč velikom napretku medicine, jedan od ključnih globalnih izazova ostaje osigurati da suvremena i kvalitetna skrb bude dostupna svoj djeci. Bubrezi su tihi organi i često ne šalju jasna upozorenja dok bolest već ne uznapreduje. Upravo je zato rano prepoznavanje presudno. Jednostavne pretrage poput analize urina i mjerenja krvnog tlaka mogu otkriti problem na vrijeme i spriječiti trajno oštećenje. Briga o zdravlju bubrega ne počinje u odrasloj dobi, ona počinje već u djetinjstvu, jer ponekad upravo jedan jednostavan pregled može sačuvati zdravlje bubrega za cijeli život.
(Lana Kovačević)
