Artroza koljena, poznata i kao gonartroza, degenerativna je bolest koja uzrokuje propadanje hrskavice i dovodi do kronične boli. Donosimo pet ključnih informacija koje svatko treba znati o dijagnozi, simptomima i modernim metodama liječenja.
Artroza koljena, često opisana kao “trošenje” zgloba, degenerativna je bolest koja pogađa cijelu zglobnu strukturu, a njezina je suština progresivni gubitak zglobne hrskavice. Ta glatka, elastična ovojnica prekriva krajeve kostiju i omogućuje im da klize jedna preko druge uz minimalno trenje. Kada se hrskavica istroši, kosti se počinju trljati jedna o drugu, što uzrokuje bol, oticanje i stvaranje koštanih izraslina poznatih kao osteofiti. Stanje se dijeli na primarni osteoartritis, koji se javlja bez očitog razloga i povezuje se sa starenjem, te sekundarni, koji je posljedica prethodne ozljede, upalnih bolesti poput reumatoidnog artritisa ili prekomjernog opterećenja zgloba. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, osteoartritis je jedan od vodećih uzroka invaliditeta u svijetu, a njegova prevalencija raste s porastom životne dobi i stope pretilosti.
Prvi znakovi
Simptomi se najčešće razvijaju polako i s vremenom postaju sve teži, značajno narušavajući kvalitetu života. Prvi znak obično je postupna pojava boli u koljenu koja se pogoršava tijekom aktivnosti poput hodanja, penjanja uz stepenice ili dugotrajnog stajanja, a smiruje se odmorom. Karakteristična je i jutarnja ukočenost ili ukočenost nakon dužeg sjedenja, koja obično popušta nakon nekoliko minuta kretanja. Mnogi pacijenti osjećaju i čuju škripanje, pucketanje ili “kliktanje” pri savijanju koljena. Kako bolest napreduje, bol se može javljati i u mirovanju, pa čak i noću, ometajući san. Smanjena pokretljivost, oticanje zgloba i slabljenje mišića oko koljena dodatno ograničavaju svakodnevne aktivnosti, a u teškim slučajevima može doći do vidljive deformacije noge, odnosno pojave “X” ili “O” nogu.
Karakteristična je i jutarnja ukočenost ili ukočenost nakon dužeg sjedenja, koja obično popušta nakon nekoliko minuta kretanja. Mnogi pacijenti osjećaju i čuju škripanje, pucketanje ili “kliktanje” pri savijanju koljena.
Iako je starenje najveći pojedinačni faktor rizika, artroza koljena nije neizbježna posljedica godina. Ključnu ulogu igra kombinacija genetske predispozicije i faktora iz okoline. Prekomjerna tjelesna težina jedan je od najznačajnijih promjenjivih rizika, jer svaki dodatni kilogram višestruko povećava opterećenje na koljenske zglobove, ubrzavajući trošenje hrskavice. Prethodne ozljede koljena, poput puknuća meniskusa ili ligamenata, značajno povećavaju vjerojatnost razvoja posttraumatske artroze, čak i kod mlađih osoba. Rizik je veći i kod žena, osobito nakon menopauze, kao i kod osoba čiji posao uključuje dugotrajno stajanje, čučanje ili nošenje teških tereta.
U većini slučajeva, za potvrdu dijagnoze dovoljna je standardna rendgenska (RTG) snimka koljena u stojećem položaju. Takva snimka jasno prikazuje ključne znakove artroze: suženje zglobnog prostora koje ukazuje na gubitak hrskavice, zadebljanje kosti ispod hrskavice (subhondralna skleroza) i formiranje osteofita.
Dijagnoza se postavlja kombinacijom detaljnog razgovora s pacijentom o simptomima, kliničkog pregleda i radioloških snimki. Liječnik će tijekom pregleda procijeniti opseg pokreta u koljenu, provjeriti prisutnost otekline, osjetljivosti na dodir i stabilnost zgloba te promatrati vaš hod. U većini slučajeva, za potvrdu dijagnoze dovoljna je standardna rendgenska (RTG) snimka koljena u stojećem položaju. Takva snimka jasno prikazuje ključne znakove artroze: suženje zglobnog prostora koje ukazuje na gubitak hrskavice, zadebljanje kosti ispod hrskavice (subhondralna skleroza) i formiranje osteofita. U rjeđim ili nejasnim slučajevima, liječnik može zatražiti i magnetsku rezonancu (MR) kako bi detaljnije procijenio stanje mekih tkiva poput hrskavice, meniskusa i ligamenata.
Od vježbe do operacije
Liječenje artroze koljena je složeno i usmjereno na ublažavanje simptoma, usporavanje napredovanja bolesti i poboljšanje funkcije zgloba, jer lijek koji bi obnovio uništenu hrskavicu još ne postoji. Pristup je uvijek individualan i započinje konzervativnim metodama. Prva linija obrane uključuje promjenu životnih navika, prije svega smanjenje tjelesne težine i redovitu tjelovježbu. Fizikalna terapija i ciljane vježbe za jačanje mišića natkoljenice ključne su jer snažni mišići djeluju kao amortizeri i smanjuju pritisak na zglob. Preporučuju se vježbe niskog intenziteta poput plivanja, vožnje bicikla i hodanja po ravnom. Za kontrolu boli koriste se analgetici. Kada konzervativne metode više ne pružaju olakšanje, a bol postane neizdrživa, razmatra se kirurško liječenje. Opcije uključuju osteotomiju, operaciju kojom se presijecanjem i preslagivanjem kosti ispravlja osovina noge kod mlađih pacijenata, ili ugradnju totalne endoproteze koljena (umjetno koljeno), što je najučinkovitije rješenje za povratak bezbolnom kretanju u stadiju teške artroze. ( Ordinacija.hr )
