Ataksija je neurološki poremećaj koji se očituje nedostatkom voljne koordinacije mišićnih pokreta, utječući na hod, govor i finu motoriku. Iako može biti simptom mnogih stanja, važno je prepoznati njezine znakove jer uzroci variraju od bezopasnih do po život opasnih.
Ataksija je klinički znak koji opisuje nedostatak voljne koordinacije mišićnih pokreta, što rezultira nespretnim i nestabilnim kretanjem. Sam naziv potječe od grčke riječi za “nedostatak reda”, što precizno opisuje stanje u kojem mišići ne primaju ispravne naredbe iz mozga. Najčešće je posljedica oštećenja malog mozga (cerebeluma), dijela mozga ključnog za ravnotežu i koordinaciju. Ovisno o tome koji je dio živčanog sustava pogođen, ataksija se dijeli na tri glavne vrste. Cerebelarna ataksija izravna je posljedica disfunkcije malog mozga. Senzorna ataksija nastaje zbog oštećenja živaca u leđnoj moždini koji mozgu šalju informacije o položaju tijela, dok vestibularna ataksija proizlazi iz problema sa sustavom za ravnotežu u unutarnjem uhu.
Iznenadni simptomi
Simptomi ataksije mogu se razviti postupno ili se pojaviti iznenada, a njihov najprepoznatljiviji znak je nesiguran i nestabilan hod, često opisan kao “pijani”, pri čemu osoba hoda sa široko postavljenim stopalima kako bi održala ravnotežu. Drugi česti simptomi uključuju probleme s finom motorikom, što otežava zadatke poput pisanja, zakopčavanja gumba ili jedenja. Govor može postati nerazgovijetan, usporen ili isprekidan (dizartrija), a mnogi pacijenti doživljavaju i probleme s vidom, uključujući nekontrolirane, brze pokrete očiju (nistagmus). Poteškoće s gutanjem (disfagija) također su česte i mogu povećati rizik od gušenja. Važno je potražiti hitnu liječničku pomoć ako se simptomi pojave naglo, osobito nakon ozljede glave ili ako su praćeni jakom glavoboljom.
Govor može postati nerazgovijetan, usporen ili isprekidan (dizartrija), a mnogi pacijenti doživljavaju i probleme s vidom, uključujući nekontrolirane, brze pokrete očiju (nistagmus).
Ataksija može pogoditi ljude svih dobnih skupina, a njezini uzroci su iznimno raznoliki i svrstavaju se u stečene, nasljedne i idiopatske. Stečena ataksija razvija se tijekom života kao posljedica drugih bolesti ili vanjskih čimbenika. Među najčešćim uzrocima su moždani udar, ozljede glave, tumori na mozgu, multipla skleroza i autoimune bolesti. Kronična zlouporaba alkohola može dovesti do trajne degeneracije malog mozga, dok nedostatak vitamina E, B1, B6 i B12 također može uzrokovati ataksiju. Određene infekcije, poput vodenih kozica ili COVID-19, mogu privremeno izazvati simptome. Nasljedni oblici uzrokovani su genetskim mutacijama, a najpoznatiji su Friedreichova ataksija, progresivna bolest koja obično počinje u djetinjstvu, te spinocerebelarne ataksije. Kod idiopatskih ataksija, unatoč detaljnoj dijagnostici, jasan uzrok ostaje nepoznat.
Kod stečenih oblika, ključno je liječiti temeljni uzrok, što u nekim slučajevima, poput nadoknade vitamina ili liječenja infekcije, može dovesti do potpunog povlačenja simptoma
Iako za nasljedne oblike ataksije trenutno ne postoji lijek, liječenje je usmjereno na ublažavanje simptoma i poboljšanje kvalitete života. Kod stečenih oblika, ključno je liječiti temeljni uzrok, što u nekim slučajevima, poput nadoknade vitamina ili liječenja infekcije, može dovesti do potpunog povlačenja simptoma. Prevencija je moguća za neke stečene uzroke i uključuje izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola, uravnoteženu prehranu i zaštitu od toksina. Bez obzira na uzrok, multidisciplinarni pristup je ključan. Fizikalna terapija pomaže u jačanju mišića i poboljšanju ravnoteže, radna terapija uči pacijente kako prilagoditi svakodnevne aktivnosti, dok logopedska terapija pomaže kod problema s govorom i gutanjem. Razna adaptivna pomagala, kao što su štapovi, hodalice ili invalidska kolica, mogu značajno povećati neovisnost i sigurnost pacijenata. ( Ordinacija.hr )
