Iako je suvremena farmakoterapija započela početkom 19. stoljeća, upotreba biljaka u svrhe liječenja i opuštanja seže još od početaka civilizacije.
Čovjek je vrlo rano prepoznao ljekovitu moć biljaka i na njihovoj primjeni temeljio tradicionalne načine liječenja – istaknule su prof. dr. sc. Sanda Vladimir-Knežević, mag. pharm. i doc. dr. sc. Biljana Blažeković, mag. Pharm., sekcije za fitofarmaciju i dodatke prehrani Hrvatskog farmaceutskog iz Zavoda za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
1. Morfin – nezreli plodovi vrtnog maka
Za početak suvremene farmakoterapije najviše je zaslužno otkriće morfina, kojeg je mladi njemački ljekarnik Sertürner izolirao iz opija, zgusnutog i osušenog mliječnog soka dobivenog iz nezrelih plodova vrtnog maka (Papaver somniferum).
Morfin je ime dobio prema grčkom bogu snova Morfeju, a razlog tome je što je primjećeno da uzrokuje euforično raspoloženje i smiruje, pa ga se zbog toga najviše koristilo upravo kao sredstvo za uživanje. No, i više od 200 godina nakon otkrića morfina primjenjuje se u liječenju i zlatni je standard s kojim se uspoređuju novi opioidni analgetici.
Zbog niza neželjenih učinaka, moguće tolerancije na terapiju i razvoja ovisnosti, s vremenom su po uzoru na morfin razvijeni novi polusintetski i sintetski lijekovi – objasnile su prof. dr. sc. Sanda Vladimir-Knežević i Biljana Blažeković.
2. Acetilsalicilna kiselina – vrba
Acetilsalicilna kisalina poznatija je pod svojim prvim trgovačkim nazivom Aspirin®. Radi se o anelgetiku koji se smatra jednim od najvažnijih lijekova 20. stoljeća. Salicilat je otkriven u kori vrbe, a njenu je ljekovitost poznavao i sam Hipokrat koji je ženama davao da žvaču koru vrbe ili da piju čaj kako bi im ublažio porođaju bol.
Zahvaljujući otkriću salicina, kao spoja odgovornog za analgetska svojstva vrbe, ubrzo je otkrivena i salicilna kiselina koja se neko vrijeme koristila protiv boli, vrućice i upale – – navele su prof. dr. sc. Vladimir-Knežević i Blažeković.
No, salicilna kiselina je imala vrlo neugodan okus i neželjena djelovanja, pa ju je 1897. godine njemački kemičar Hoffmann modificirao i tako dobio acetilsalicilnu kiselinu, koju i danas ljudi širom svijeta za simptomatsko liječenje različitih boli, smanjivanje povišene tjelesne temperature i u prevenciji bolesti krvožilnog sustava.
3. Kinin – biljke kininovca
Kinin je lijek koji se dobiva iz biljke kininovca (Cinchona sp.), a koja se koristi za liječenje malarije, a s njenom su ljekovitošću prvi bili upoznati južnoamerički Indijanci. Svoje znanje su prenijeli na Isusovce koji su je koristili za liječenje groznice. Francuski znanstvenici Pelletier i Caventou su 1820. otkrili da je kinin glavna djelatna tvar kininovčeve kore i tako potaknuli razvoj ekstrakcijskih postupaka i osnivanje brojnih tvornica kinina u svijetu. Zbog svjetskih je ratova nastao je problem u opskrbi ovom biljnom sirovinom, čime se su se ubrzala istraživanja sintetskog načina dobivanja lijeka.
4. Artemizin- Kineski pelin
Zbog toga što se uvidjela otpornost nakon nepravilne i pretjerane upotrebe kininskih derivata, 1960-ih su započela istraživanja kineskih ljekovitih biljaka s ciljem pronalaska novog antimalarika.
Među nekoliko stotina ispitivanih biljnih ekstrakata, kineski pelin (Artemisia annua) pokazao se vrlo djelotvornim kako na životinjama tako i ljudima oboljelim od najtežih oblika malarije. – istaknule su objasnile su Vladimir-Knežević i Blažeković.
Za učinkovitost kineskih biljaka zaslužan je artemizini, novootkrivena molekula jedinstvene strukture. Koliko je važan ovaj lijek u borbi protiv malarije dokazuje i to što je znanstvenica koja je vodila istraživanje, prof. Youyou Tu dobila Nobelovu nagradu za medicinu i tako postala prva osoba u svijetu s Nobelovom nagradom dobivenom za otkriće lijeka iz biljke.
Za liječenje malerije danas koristi se kombinirana terapija na bazi artemizinina, a kinin se koristi u kombinaciji s antibioticima kada su nedostupni drugi oblici liječenja.
5. Tubokurarin – biljake iz rodova Strychnos i Chondrodendron
Tuborkurarin, prvi je mišićni releksans korišten u kirurgiji, a njega su prvo koristili južnoamerički Indijanci koji su lovili životinje uz pomoć otrovnih strelica. Oni su strelice umakali u curare, kojeg su dobili ekstrakcijom biljaka iz rodova Strychnos i Chondrodendron. Ta je spoznaja znanstvenike potaknula na istraživanje strukture i mehanizma djelovanja aktivne molekule tih ekstrakata i dovelo ih do razvoja miorelaksansa.
Vinblastin i vinkristin – madagaskarski zimzeleni
Već su sredinom 20. stoljeća započeli znanstveni projekti s ciljem otkrivanja novih prirodnih spojeva protutumorskog djelovanja.
Američki i kanadski znanstvenici izolirali su iz madagaskarskog zimzelena (Cataranthus roseus) dva alkaloida s vrlo izraženim protutumorskim svojstvima. Otkriće vinblastina i vinkristina rezultiralo je pojavom prvih protutumorskih biljnih lijekova u SAD-u početkom 1960-ih godina, poznatih pod zaštićenim nazivima Velban® i Oncovin® – navele su profesorice Zavoda za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
6. Paklitaksel – ekstrakt kore pacifičke tise i igličastih listova europske tise
U potrazi za protutumorskim biljnim lijekovima, američki Nacionalni institut za rak otkrio je snažno djelovanje ekstrakta kore pacifičke tise (Taxus brevifolia) koja raste na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država. Skoro 10 godina trajalo je istraživanje njene kompleksne strukture aktivne supstancije koja je u toj kori prisutna u tragovima (0,001-0,004%). Nakon što je shvaćeno njeno citotoksično djelovanje, procijenjeno je da bi za liječenje jednog bolesnika trebalo oguliti koru sa šest stogodišnjih stabala te da bi za izolaciju 1 kg paklitaksela trebalo uništiti 2000-3000 tih spororastućih stabala.
U potrazi za njegovim prirodnim izvorima nastavljena su intenzivna istraživanja srodnih biljnih vrsta te je napokon pronađen prihvatljiv način polusintetskog dobivanja paklitaksela iz spoja koji se može u dovoljnim količinama izolirati iz igličastih listova europske tise (Taxus baccata)” – objasnile su profesorice.
Nakon 30 godina istraživanja, na tržište je izašao jedan od najkorištenijih i naprodavanijih protutumorskih lijekova, Taxol®.
7. Kamtotekin – biljke Camptotheca accuminata
Kamtotekin je također citostatik, a biljka Camptotheca accuminata koristila se još u tradicionalnoj kineskoj medicini za liječenje kožnih bolesti i karcinoma.
Proučavanje kamptotekina kroz tri desetljeća dovelo je do razvoja dva polusintetska lijeka (topotekan i irinotekan), čime su se prevladali njegovi vrlo toksični učinci, a zadržala dobra protutumorska svojstva – navele su profesorice.
8. Podofilotoksina – Podophyllum
Biljke iz roda Podophyllum također su tradicionalno korištene u liječenju raka kože te uklanjanju bradavica.
Predavanje na temu biljnih lijekova koji su promijenili svijet održano je u okviru Ciklusa predavanja povodom 120. obljetnice Zavoda za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je prvo u nizu predavanja Sekcije za fitofarmaciju i dodatke prehrani HFD-a.
Pročitajte više o prosu, sirotinjskoj namirnici kojom se liječe bogataši, a saznajte i koji prirodni preparati liječe rane i posjekotine.
Foto: Shutterstock
G. Horvat
