Plod divljih ruža najviše se upotrebljava za pripremu čajeva, a uz marmelade, sirupe, želee, od šipka se priprema čak i juha.
Vrlo popularno nacionalno jelo u Švedskoj je nyponsoppa, juha u koju se umiješaju i mljeveni bademi, šećer i krumpirovo brašno. U Mađarskoj je pak tradicionalno žestoko piće od ovog ploda palinka, a proizvodi se od njega i vino.
Stolisnik ublažava grčeve i pomaže kod nadutosti! Imamo recept i za kremu od ove biljke
Bogat je vitaminom C, smatra se da je najizdašniji izvor ovog vitamina od svih biljaka. Istraživanja pokazuju da se i nakon jedne godine u marmeladi od šipka još uvijek može naći 25 posto njegove inicijalne količine, a nakon desetominutnog kuhanja količina se, prema tvrdnjama istraživača, čak i povećava.
Plod se uvijek prerađuje jer, ako se konzumira sirov, zbog dlačica koje sadrži može izazvati snažnu iritaciju probavnog sustava. Zato ga u narodu nazivaju “svrbiguzica”. Dlačice mogu iziritirati kožu pa je potrebno prilikom čišćenja nositi gumene rukavice. Dobar je protiv prehlada, poboljšava rad probave i bubrega, štiti od bakterija i virusa, pomaže kod bolnih zglobova i mišića, štiti od stresa i hormonske neravnoteže, a ublažava i glavobolju.
Pekmez od pasje ruže jeli su još u kamenom dobu
Jedna je od najstarijih biljaka korištenih u prehrani i liječenju. Njegovo lišće, plod i cvijet koristili su se još u kameno doba, kad je bio omiljen u obliku pekmeza, a za vrijeme Rimskog Carstva vjerovalo se da može izliječiti i bjesnoću, zbog čega je prozvan pasja ruža. Njegova ljekovitost spominje se u najstarijim svetim staroindijskim knjigama Vedama, kao i djelima staroislandske književnosti i mitologije.
Potočarka – salata bogata vitaminima, ali ne preporuča se onima s hipertireozom. Evo i zašto
Divlji šipak od davnina je poznat u ljekarstvu i u prehrani, a nekada je služio kao hrana siromašnim slojevima. Sirup od šipka spasio je zdravlje velikom broju djece u Velikoj Britaniji za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zbog pomorske blokade, opskrba voćem, posebice agrumima na tom otoku bila je u potpunom prekidu pa je tadašnja britanska vlada naredila dobrovoljcima da skupljaju šipak u prirodi.
U periodu od 1943. do 1945. godišnje je prikupljano po 450 tona, a kako se sirup izrađivao, donosimo u nastavku…
Britanski ratni sirup
Samljeti kilogram šipka te sadržaj staviti u posudu s 1,9 litre provrele vode. Nakon što sve ponovno proključa, skloniti s vatre i ostaviti 15 minuta da odstoji. Ocijediti i kruti ostatak ubaciti u lonac u koji se doda litra kipuće vode.
Ostaviti stajati deset minuta te također procijediti. Tekućine spojiti te staviti kuhati na laganu vatru dok se ukupni volumen ne reducira na otprilike jednu litru. Tada se doda 640 grama šećera.
Kuhati još pet minuta, neprestano miješajući te vrući sirup uliti u tople sterilizirane bočice koje se čuvaju na hladnom i mračnom mjestu. Smjesu je poželjno procijediti kroz lanenu krpu ili sirnu maramu kako bi se izbjegli svi nepotrebni komadići. Nakon što se otvori, sirup se mora potrošiti u roku od dva tjedna.
Gavez – brzo liječi i najdublje rane, a oblozi pomažu kod čireva, proširenih vena…
Petra Balija/Prilog Ljekovito bilje
Foto: Shutterstock
