Artrofibroza može ograničiti pokretljivost koljena i produljiti oporavak nakon operacije. Saznajte koji su simptomi, kako se dijagnosticira i koje su mogućnosti liječenja i prevencije.
Artrofibroza je stanje koje se najčešće razvija nakon ozljede ili operacije koljena, osobito nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (ACL) ili ugradnje umjetnog koljena. Iako je stvaranje ožiljnog tkiva prirodan dio procesa cijeljenja, kod nekih osoba dolazi do njegovog pretjeranog nakupljanja oko zgloba. Takvo zadebljano i vlaknasto tkivo može ograničiti pokretljivost koljena, uzrokovati bol i značajno otežati svakodnevne aktivnosti.
Naziv artrofibroza dolazi od riječi “arthro”, što znači zglob, i “fibrosis”, što označava stvaranje ožiljnog tkiva. U praksi to znači da se u zglobu stvara više ožiljnog tkiva nego što je potrebno za normalno cijeljenje.
Zašto nastaje artrofibroza?
Najčešći uzrok artrofibroze je upalna reakcija nakon ozljede ili kirurškog zahvata. Tijelo tada pokreće proces cijeljenja i stvara ožiljno tkivo kako bi stabiliziralo ozlijeđeno područje. Međutim, ako je upala dugotrajna ili je proces cijeljenja poremećen, tijelo može nastaviti proizvoditi ožiljno tkivo i nakon što je ozljeda već zacijelila.
Artrofibroza se najčešće razvija u koljenu, osobito u sljedećim situacijama:
- nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (ACL)
- nakon ugradnje umjetnog koljena
- nakon artroskopskih zahvata na koljenu
- kada se koljeno ne počne dovoljno rano i pravilno razgibavati nakon operacije
- ako dođe do infekcije, krvarenja ili drugih komplikacija tijekom oporavka
U nekim slučajevima problem može nastati i zbog tehničkih čimbenika tijekom operacije, primjerice ako je transplantat (graft) nepravilno postavljen ili je prevelik za prostor u koljenu. Tada dolazi do mehaničkog ograničenja pokreta i dodatnog stvaranja ožiljnog tkiva.
Važno je naglasiti da koljeno koje razvije izraženu artrofibrozu često ne djeluje potpuno prirodno pacijentu, čak i kada je osnovna ozljeda uspješno liječena.
Koji su simptomi artrofibroze?
Prvi znakovi artrofibroze obično se javljaju nekoliko tjedana ili mjeseci nakon operacije ili ozljede. Pacijenti najčešće primjećuju da se koljeno teže pokreće nego što bi trebalo u toj fazi oporavka.
Najčešći simptomi uključuju bol i osjećaj zategnutosti u koljenu, ali i postupni gubitak opsega pokreta. Kretanje može postati neugodno ili bolno, a koljeno se može činiti “ukočeno” ili blokirano.
Mnogi pacijenti opisuju poteškoće pri potpunom ispružanju noge, što može uzrokovati šepanje ili hodanje s blago savijenim koljenom. U nekim slučajevima otežano je i savijanje koljena, primjerice pri penjanju stepenicama, sjedanju ili ustajanju sa stolca. Također se mogu pojaviti oticanje, osjećaj topline u zglobu ili škrgutav zvuk pri pokretu, poznat kao krepitacija.
Kod izraženijih oblika artrofibroze dolazi i do slabosti kvadricepsa, velikog mišića na prednjoj strani natkoljenice koji je ključan za stabilnost i kontrolu pokreta koljena. Važno je prepoznati da simptomi artrofibroze ponekad mogu biti izraženiji i onesposobljavajući od same početne ozljede ili operacije.
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza artrofibroze temelji se na kliničkom pregledu i procjeni pokretljivosti koljena. Liječnik će uzeti detaljnu anamnezu o ozljedi ili operaciji te procijeniti koliko se koljeno može saviti i ispružiti u odnosu na očekivani tijek oporavka.
Ako postoji sumnja na artrofibrozu, mogu se učiniti dodatne dijagnostičke pretrage poput magnetske rezonance (MRI) ili rendgenskog snimanja. Ove pretrage pomažu isključiti druge uzroke ograničenog pokreta, kao što su mehaničke zapreke ili oštećenja struktura u koljenu.
Artrofibroza se najčešće potvrđuje kada ograničenje pokreta traje unatoč pravilno provedenoj rehabilitaciji i konzervativnom liječenju.
Liječenje artrofibroze
Liječenje artrofibroze uvijek započinje neoperativnim metodama. Cilj je smanjiti upalu, ublažiti bol i postupno vratiti puni opseg pokreta u koljenu.
U početnoj fazi liječenja primjenjuju se odmor, hlađenje ledom i protuupalni lijekovi. Nakon smirivanja akutnih simptoma, ključnu ulogu preuzima fizikalna terapija. Ona je usmjerena na postupno i kontrolirano povećanje pokretljivosti koljena te jačanje mišića koji stabiliziraju zglob.
U rehabilitaciji se posebna pozornost posvećuje potpunom ispružanju koljena, jer je upravo gubitak ekstenzije jedan od najčešćih i najproblematičnijih simptoma artrofibroze. Tek nakon postizanja dobrog ispružanja uvode se vježbe za povećanje savijanja koljena.
Kod blažih oblika artrofibroze pravilno vođena rehabilitacija često je dovoljna za oporavak. Redovite vježbe mogu smanjiti bol, poboljšati funkciju koljena i spriječiti potrebu za operacijom.
Kada je potrebna operacija?
Ako se unatoč rehabilitaciji opseg pokreta ne poboljšava ili je prisutna mehanička blokada u zglobu, može biti potrebna kirurška intervencija. Najčešće se izvodi artroskopija, minimalno invazivni zahvat tijekom kojeg kirurg kroz nekoliko malih rezova uklanja ožiljno tkivo koje ograničava pokret.
U nekim slučajevima primjenjuje se i postupak manipulacije pod anestezijom. Tijekom tog zahvata liječnik kontrolirano savija i ispruža koljeno dok je pacijent u općoj anesteziji, s ciljem razbijanja ožiljnog tkiva i povećanja pokretljivosti.
Nakon operacije rehabilitacija je iznimno važna. Pravodobno razgibavanje koljena, kontrola oticanja i postupno jačanje mišića ključni su za uspješan oporavak i sprječavanje ponovnog stvaranja ožiljnog tkiva.
Može li se artrofibroza spriječiti?
Prevencija artrofibroze temelji se na pravilno vođenoj rehabilitaciji odmah nakon operacije ili ozljede. Danas se pacijente potiče na rano i kontrolirano pokretanje koljena, često već unutar prvih nekoliko sati ili dana nakon zahvata.
Istodobno je važno izbjegavati pretjerano agresivno vježbanje, jer preopterećenje može izazvati dodatnu upalu i pogoršati stanje. Rehabilitacija mora biti individualno prilagođena svakom pacijentu, uz stalni nadzor stručnjaka.
Pravodobno prepoznavanje simptoma, dobra komunikacija s liječnikom i dosljedno provođenje terapije ključni su čimbenici u uspješnom liječenju artrofibroze i povratku normalnoj funkciji koljena.
(Ordinacija.hr)
