Periferna arterijska bolest, skraćeno PAB, podmuklo je stanje suženja krvnih žila koje najčešće pogađa noge, a mnogi njezine prve simptome pogrešno pripisuju starenju. Rano prepoznavanje ključno je za sprječavanje ozbiljnih komplikacija poput srčanog i moždanog udara.
Periferna arterijska bolest (PAB) je rašireni, ali često nedijagnosticirani krvožilni poremećaj koji nastaje kada se arterije koje opskrbljuju krvlju noge, a rjeđe i ruke, suze ili začepe. Glavni uzrok ovog suženja je ateroskleroza, proces tijekom kojeg se na stijenkama arterija nakupljaju masne naslage, poznate kao plak. Ovaj proces ne ograničava se samo na udove; on je sustavan, što znači da prisutnost PAB-a služi kao snažan pokazatelj da su i druge vitalne arterije u tijelu, poput onih koje vode do srca i mozga, vjerojatno zahvaćene. Upravo zbog toga, dijagnoza PAB-a automatski svrstava pacijenta u skupinu s visokim rizikom od srčanog udara, moždanog udara i drugih kardiovaskularnih događaja, čineći ovo stanje mnogo ozbiljnijim od puke boli u nogama.
Rizik raste nakon 50. godine
Rizik od razvoja periferne arterijske bolesti značajno raste s dobi, posebice nakon 50. godine, a pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Najznačajniji čimbenici rizika koji dramatično povećavaju vjerojatnost nastanka bolesti su pušenje i šećerna bolest. Istraživanja pokazuju da pušači imaju do četiri puta veći rizik, dok osobe s dijabetesom, pogotovo ako nije dobro reguliran, imaju dva do četiri puta veći rizik od razvoja PAB-a. Ostali važni rizični faktori uključuju povišen krvni tlak (hipertenziju), visoke razine kolesterola i triglicerida u krvi, pretilost, sjedilački način života, kroničnu bubrežnu bolest te obiteljsku povijest kardiovaskularnih bolesti. Iako se tradicionalno smatralo bolešću muškaraca, PAB podjednako pogađa i žene u starijoj životnoj dobi.
Ostali važni rizični faktori uključuju povišen krvni tlak (hipertenziju), visoke razine kolesterola i triglicerida u krvi, pretilost, sjedilački način života, kroničnu bubrežnu bolest te obiteljsku povijest kardiovaskularnih bolesti.
Najprepoznatljiviji simptom PAB-a je takozvana intermitentna klaudikacija, koju pacijenti često opisuju kao bol, grčeve, umor ili osjećaj težine u mišićima nogu – najčešće u potkoljenicama, ali i u bedrima ili stražnjici. Ova bol karakteristično se javlja tijekom fizičke aktivnosti poput hodanja ili penjanja uz stepenice, a smiruje se i potpuno nestaje unutar nekoliko minuta odmora. Zbog potrebe za čestim zaustavljanjem, ovo se stanje u narodu naziva i “bolest izloga”. Međutim, ono što PAB čini posebno podmuklim jest činjenica da više od polovice oboljelih, osobito u ranim fazama, nema nikakve simptome, zbog čega bolest dugo ostaje neprepoznata i neliječena, tiho napredujući i povećavajući rizik od ozbiljnih posljedica.
Jedan od znakova teškog oblika PAB-a je bol u nogama i stopalima koja se javlja tijekom mirovanja, osobito noću dok osoba leži, a privremeno olakšanje donosi spuštanje nogu preko ruba kreveta.
Kako bolest napreduje, simptomi postaju sve izraženiji i mogu se javljati i bez fizičkog napora. Jedan od znakova teškog oblika PAB-a je bol u nogama i stopalima koja se javlja tijekom mirovanja, osobito noću dok osoba leži, a privremeno olakšanje donosi spuštanje nogu preko ruba kreveta. Drugi uznemirujući znakovi uključuju osjećaj hladnoće u stopalima ili potkoljenicama, promjene na koži koja postaje blijeda, sjajna, suha ili plavkasta, gubitak dlakavosti na nogama te usporen rast i krhkost noktiju na nožnim prstima. Kod muškaraca se kao simptom može javiti i erektilna disfunkcija. U najtežim slučajevima, zbog kritično smanjenog protoka krvi, na stopalima i prstima mogu nastati bolne rane i ulkusi koji ne zacjeljuju, što može dovesti do gangrene i potrebe za amputacijom.
Kako prepoznati tihu prijetnju
Dijagnoza periferne arterijske bolesti postavlja se kombinacijom detaljne anamneze, fizikalnog pregleda i objektivnih testova. Liječnik će tijekom pregleda provjeriti pulsacije na arterijama nogu, jer oslabljen ili odsutan puls može biti prvi znak začepljenja. Ključan, jednostavan i neinvazivan dijagnostički test je mjerenje gležanjsko-brahijalnog indeksa (ABI), koji uspoređuje krvni tlak izmjeren na gležnju s onim izmjerenim na ruci. Kod zdravih osoba, tlak na gležnju je jednak ili nešto viši od onog na ruci, pa je normalna vrijednost ABI indeksa između 0.9 i 1.3. Vrijednost ispod 0.9 potvrđuje dijagnozu PAB-a, a što je indeks niži, to je bolest teža. Za detaljniju procjenu lokacije i stupnja suženja arterija koristi se Color Doppler ultrazvuk, koji omogućuje vizualizaciju krvnih žila i protoka krvi.
Liječenje i prevencija su ključni
Terapija PAB-a usmjerena je na dva glavna cilja: ublažavanje simptoma poput boli pri hodanju te, još važnije, smanjenje ukupnog kardiovaskularnog rizika. Temelj liječenja čine promjene životnih navika. Prestanak pušenja apsolutni je prioritet i najvažniji korak koji pacijent može poduzeti. Redovita tjelesna aktivnost, posebice strukturirani programi hodanja, dokazano poboljšava udaljenost koju pacijent može prijeći bez boli. Uz to, ključno je usvojiti zdravu prehranu, održavati zdravu tjelesnu težinu te strogo kontrolirati pridružene bolesti poput dijabetesa, visokog krvnog tlaka i povišenog kolesterola. Liječenje lijekovima obično uključuje statine za snižavanje kolesterola, antiagregacijsku terapiju poput aspirina za sprječavanje stvaranja krvnih ugrušaka te, po potrebi, lijekove za kontrolu tlaka i šećera. U slučajevima teških simptoma koji ne reagiraju na druge oblike liječenja, mogu se primijeniti invazivne metode poput angioplastike sa ili bez ugradnje stenta ili kirurške premosnice (bypass).
( Ordinacija.hr )
