Reumatska groznica je autoimuna bolest koja se javlja kao zakašnjela komplikacija neliječene upale grla uzrokovane streptokokom. Iako su njeni početni simptomi često vezani za zglobove, najveća opasnost krije se u trajnom oštećenju srca koje može dovesti do ozbiljnih posljedica godinama kasnije.
Reumatska groznica, poznata i kao reumatska vrućica, nije direktna infekcija, već podmukla autoimuna reakcija tijela na prethodnu, često neadekvatno liječenu upalu grla uzrokovanu beta-hemolitičkim streptokokom skupine A. Obično se javlja dva do četiri tjedna nakon gnojne angine ili šarlaha, kada imunološki sustav, umjesto da napada samo bakteriju, zabunom počinje napadati vlastita tkiva. Zbog sličnosti proteina bakterije i stanica ljudskog tijela, antitijela se usmjeravaju na srce, zglobove, mozak i kožu, pokrećući opasnu upalnu kaskadu.
Najopasnija manifestacija- karditis
Najčešći i obično prvi znak bolesti je artritis, koji pogađa velike zglobove. Karakterističan je takozvani migrirajući poliartritis, gdje bol, oteklina i crvenilo “sele” s jednog zgloba na drugi, primjerice s koljena na gležanj pa na lakat. Iako je izrazito bolan, ovaj artritis ne ostavlja trajne posljedice na zglobovima. Međutim, najopasnija manifestacija je karditis, odnosno upala srca, koja može zahvatiti sve srčane strukture, ali najčešće ostavlja trajna oštećenja na srčanim zaliscima. Upravo je ta tiha prijetnja srcu razlog zašto se reumatska groznica mora shvatiti iznimno ozbiljno.
Na koži se može pojaviti erythema marginatum, specifičan crveni osip u obliku prstenova koji ne svrbi, te potkožni čvorići, male bezbolne kvržice koje se najčešće nalaze iznad kostiju ili zglobova.
Osim upale zglobova i srca, postoje i drugi, rjeđi, ali vrlo specifični “veliki” simptomi. Jedan od njih je Sydenhamova koreja, neurološki poremećaj koji uzrokuje nekontrolirane, trzajne pokrete ruku, nogu i lica, praćene emocionalnom nestabilnošću. Na koži se može pojaviti erythema marginatum, specifičan crveni osip u obliku prstenova koji ne svrbi, te potkožni čvorići, male bezbolne kvržice koje se najčešće nalaze iznad kostiju ili zglobova. Pojava ovih simptoma snažan je pokazatelj da se radi o reumatskoj groznici.
Za postavljanje dijagnoze, uz jedan ili dva velika simptoma, liječnici se oslanjaju i na “male” kriterije, kao što su povišena tjelesna temperatura, bolovi u zglobovima bez otekline (artralgija), te povišeni upalni parametri u krvi poput C-reaktivnog proteina (CRP) i sedimentacije eritrocita. Uz to, ključno je imati dokaz prethodne streptokokne infekcije, koji se potvrđuje brisom grla ili analizom krvi na povišena antistreptokokna protutijela (AST-O titar). Tek kombinacija ovih nalaza omogućuje sigurnu dijagnozu i početak liječenja.
Zašto je bolest opasna i kako se liječi?
Glavna opasnost reumatske groznice leži u njenoj najtežoj komplikaciji, reumatskoj bolesti srca. Svaki napadaj bolesti, a osobito ponovljeni, može dovesti do trajnog oštećenja srčanih zalistaka. Zalisci postaju zadebljani i ožiljno promijenjeni, što dovodi do njihovog suženja (stenoze), zbog čega srce teže pumpa krv, ili do propuštanja (regurgitacije), što uzrokuje vraćanje krvi. Tijekom godina, ovakva oštećenja mogu progresivno oslabiti srčani mišić i dovesti do kroničnog zatajenja srca, stanja koje značajno smanjuje kvalitetu života i zahtijeva doživotno liječenje.
Oporavak može trajati od nekoliko tjedana do tri mjeseca, ovisno o težini kliničke slike i zahvaćenosti organa.
Liječenje akutne faze bolesti zahtijeva hospitalizaciju i strogo mirovanje. Prvi korak je iskorjenjivanje preostalih streptokoka iz organizma pomoću antibiotika, najčešće penicilina. Upala zglobova i povišena temperatura smiruju se protuupalnim lijekovima, dok se kod teškog karditisa, koji prijeti zatajenjem srca, primjenjuju kortikosteroidi. Oporavak može trajati od nekoliko tjedana do tri mjeseca, ovisno o težini kliničke slike i zahvaćenosti organa.
Budući da osobe koje su preboljele reumatsku groznicu imaju izuzetno visok rizik od ponovnih napada pri svakoj novoj streptokoknoj infekciji, neophodna je dugotrajna antibiotska profilaksa.
Nakon što se akutna faza smiri, slijedi najvažniji dio liječenja, a to je sekundarna prevencija. Budući da osobe koje su preboljele reumatsku groznicu imaju izuzetno visok rizik od ponovnih napada pri svakoj novoj streptokoknoj infekciji, neophodna je dugotrajna antibiotska profilaksa. Ona se najčešće provodi redovitim, mjesečnim injekcijama penicilina. Trajanje ove zaštite ovisi o posljedicama, pa tako kod pacijenata bez oštećenja srca traje najmanje pet godina ili do 21. godine života, dok kod onih s oštećenim srcem može trajati i do 40. godine života, a ponekad i doživotno, kako bi se spriječilo daljnje propadanje srčane funkcije. ( Ordinacija.hr )
