Kronični pijelonefritis je dugotrajna i podmukla upala bubrega koja, ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme, može dovesti do trajnog oštećenja i zatajenja ovog vitalnog organa. Zbog često nejasnih simptoma, mnogi nisu ni svjesni opasnosti koja im prijeti.
Kronični pijelonefritis predstavlja dugotrajnu upalu bubrega koja se razvija postupno, često kao posljedica ponavljajućih ili neadekvatno liječenih infekcija mokraćnog sustava. Za razliku od akutne upale koja nastupa naglo s izraženim simptomima, kronični oblik podmuklo napreduje, ostavljajući za sobom ožiljke na osjetljivom bubrežnom tkivu. Svaka nova upalna epizoda dodatno oštećuje bubrege, smanjujući njihovu sposobnost filtriranja otpadnih tvari iz krvi, što u konačnici može dovesti do kronične bubrežne bolesti i potpunog zatajenja funkcije. Ova bolest ne bira dob, a njezina opasnost leži upravo u prikrivenoj prirodi, zbog koje se dijagnoza često postavlja tek u uznapredovalom stadiju, kada su terapijske mogućnosti znatno sužene.
Abnormalnost mokraćnog sustava
U pozadini gotovo svakog slučaja kroničnog pijelonefritisa krije se neka temeljna abnormalnost mokraćnog sustava koja olakšava prodor i razmnožavanje bakterija. Glavni uzročnik u čak 90 posto slučajeva je bakterija Escherichia coli, koja prirodno obitava u našim crijevima, no njezin put do bubrega otvaraju različiti poremećaji. To može biti bilo kakva opstrukcija koja usporava protok urina, poput bubrežnih kamenaca ili sužene mokraćne cijevi (uretre). Kod djece je čest uzrok vezikoureteralni refluks (VUR), stanje pri kojem se mokraća vraća iz mjehura prema bubrezima, noseći sa sobom bakterije. Osim E. coli, infekciju mogu uzrokovati i druge bakterije kao što su Proteus mirabilis, Klebsiella ili enterokoki, a njihovom širenju pogoduju i stanja poput oslabljenog imuniteta, dijabetesa te anatomske specifičnosti, zbog kojih su žene podložnije infekcijama.
Jedan od najvećih izazova u prepoznavanju kroničnog pijelonefritisa leži u njegovim simptomima, koji su često nejasni, nedosljedni ili čak potpuno odsutni sve dok bolest značajno ne napreduje. Pacijenti se mogu žaliti na tupu, povremenu bol u donjem dijelu leđa ili trbuhu, stalan osjećaj umora i opću slabost. Ponekad se javlja blago povišena tjelesna temperatura koja dolazi i odlazi, gubitak apetita te mučnina. Problemi s mokrenjem, poput učestalog nagona, osobito noću, ili osjećaja peckanja, također mogu biti prisutni, no mnogi ih pripisuju manje ozbiljnim stanjima poput upale mjehura. Urin može postati mutan ili neugodnog mirisa, a u nekim slučajevima javlja se i povišen krvni tlak kao posljedica oštećenja bubrega.
Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, bilo zbog bolesti poput dijabetesa i AIDS-a ili zbog terapije koja suprimira imunitet, teže se bore protiv infekcija. Posebnu pažnju zahtijevaju pacijenti s poznatim anatomskim anomalijama mokraćnog sustava.
Iako bolest može pogoditi bilo koga, određene skupine su pod povećanim rizikom. Žene su općenito sklonije infekcijama mokraćnog sustava zbog kraće uretre i njezine blizine anusu, što bakterijama olakšava ulazak u mokraćni mjehur. Trudnice su također izložene većem riziku zbog hormonalnih promjena i pritiska maternice na mokraćovode. Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, bilo zbog bolesti poput dijabetesa i AIDS-a ili zbog terapije koja suprimira imunitet, teže se bore protiv infekcija. Posebnu pažnju zahtijevaju pacijenti s poznatim anatomskim anomalijama mokraćnog sustava ili oni koji imaju povijest bubrežnih kamenaca, jer su upravo to stanja koja stvaraju plodno tlo za razvoj ponavljajućih upala.
Put do točne dijagnoze
S obzirom na nespecifične simptome, postavljanje dijagnoze kroničnog pijelonefritisa zahtijeva detaljan i sveobuhvatan pristup. Liječnik će započeti s uzimanjem detaljne anamneze o prethodnim infekcijama i simptomima te fizikalnim pregledom. Ključne su laboratorijske pretrage, prvenstveno analiza urina koja može otkriti prisutnost bijelih i crvenih krvnih stanica te bakterija. Kako bi se identificirao točan uzročnik i odredila njegova osjetljivost na lijekove, radi se urinokultura s antibiogramom, što je presudno za odabir učinkovite terapije. Slikovne metode poput ultrazvuka bubrega ili kompjutorizirane tomografije (CT) neizostavne su za procjenu stanja bubrega, otkrivanje karakterističnih ožiljaka na bubrežnom tkivu, kamenaca, opstrukcija ili drugih strukturnih abnormalnosti.
Strategije liječenja i borba za očuvanje funkcije bubrega
Liječenje kroničnog pijelonefritisa je kompleksno i usmjereno na nekoliko ciljeva: iskorjenjivanje postojeće infekcije, ispravljanje temeljnog uzroka i sprječavanje daljnjeg propadanja bubrežne funkcije. Osnovu liječenja čine antibiotici, koji se često moraju uzimati dugotrajno, ponekad i mjesecima, prema preporuci antibiograma. U težim slučajevima potrebna je hospitalizacija i intravenska primjena lijekova. Ako postoji anatomska prepreka, poput kamenca ili suženja, neophodan je kirurški zahvat kako bi se uklonila opstrukcija i omogućio normalan protok urina. Kod djece s vezikoureteralnim refluksom također se može razmotriti kirurška korekcija. U nekim situacijama, kada se uzrok ne može u potpunosti ukloniti, pribjegava se dugotrajnoj profilaksi niskim dozama antibiotika. U najtežim slučajevima, kada je bubreg nepovratno oštećen, može biti potrebno njegovo kirurško uklanjanje (nefrektomija), a kao krajnja opcija ostaje dijaliza ili transplantacija bubrega.
Opasne posljedice i ključna uloga prevencije
Zanemarivanje ili neadekvatno liječenje ove bolesti može imati razorne posljedice. Ponavljane upale dovode do stvaranja sve većih ožiljaka, što postupno smanjuje funkcionalnu sposobnost bubrega i vodi u kroničnu bubrežnu bolest. Jedna od najopasnijih komplikacija je sepsa, po život opasno stanje koje nastaje kada bakterije iz bubrega prodru u krvotok. Dugotrajna upala također pogoduje stvaranju bubrežnih kamenaca i može uzrokovati trajno povišen krvni tlak (hipertenziju). Prevencija je stoga od iznimne važnosti, a započinje pravovremenim i potpunim liječenjem svake akutne infekcije mokraćnog sustava. Održavanje dobre higijene, pijenje dovoljno tekućine, mokrenje nakon spolnog odnosa te izbjegavanje dugotrajnog zadržavanja urina jednostavne su, ali iznimno važne mjere koje mogu značajno smanjiti rizik od razvoja ove tihe i opasne bolesti. ( Ordinacija.hr )
