Bolest motoričkog neurona (MND) skupina je rijetkih neuroloških poremećaja koji postupno uništavaju živčane stanice odgovorne za kontrolu mišića. Rani znakovi često su suptilni i razvijaju se polako, zbog čega ih je lako previdjeti ili pripisati starenju i umoru.
Bolest motoričkog neurona, poznata i pod kraticom MND, krovni je pojam za grupu progresivnih neuroloških poremećaja koji uništavaju motoričke neurone – živčane stanice koje kontroliraju mišićne aktivnosti poput hodanja, govora i disanja. Poruke iz mozga, koje prenose takozvani gornji motorički neuroni, putuju do donjih motoričkih neurona u leđnoj moždini, a oni potom daju naredbu mišićima. Kada taj komunikacijski lanac zakaže zbog propadanja neurona, mišići prestaju primati signale, što dovodi do njihove slabosti, propadanja i na koncu gubitka funkcije.
Prvi simptomi bolesti često su podmukli
Prvi simptomi bolesti često su podmukli i razvijaju se postupno, zbog čega se mogu zamijeniti sa znakovima drugih stanja. Među najčešćim ranim pokazateljima je neobjašnjiva slabost u udovima. To se može manifestirati kao oslabljen stisak ruke, poteškoće pri otvaranju staklenki, ispadanje predmeta ili nespretnost. Slabost u nogama može uzrokovati spoticanje, padove ili takozvano “viseće stopalo”, gdje stopalo zapinje o pod pri hodu. Drugi ključni rani znakovi uključuju trzanje mišića vidljivo kao titranje ispod kože (fascikulacije), bolne grčeve te promjene u govoru, koji može postati nerazgovijetan, sporiji ili tiši.
Neki pacijenti doživljavaju i takozvanu emocionalnu labilnost, nepredvidive reakcije poput nekontroliranog smijeha u tužnim situacijama ili plakanja bez razloga. Iako umor prati bolest, rijetko je izolirani rani simptom
Poteškoće s gutanjem hrane, tekućine ili sline također su ozbiljan znak upozorenja. Mogu se javiti kašalj ili zagrcavanje tijekom jela, što može dovesti do pothranjenosti i infekcija dišnih putova. Neki pacijenti doživljavaju i takozvanu emocionalnu labilnost, nepredvidive reakcije poput nekontroliranog smijeha u tužnim situacijama ili plakanja bez razloga. Iako umor prati bolest, rijetko je izolirani rani simptom. Važno je naglasiti da osjećaji poput trnaca ili utrnulosti nisu karakteristični za MND, iako će liječnik zbog njih pacijenta možda uputiti neurologu kako bi se istražili drugi mogući uzroci.
Kako bolest napreduje, početni simptomi postaju sve izraženiji. Slabost se postupno širi tijelom, mišići vidljivo propadaju (atrofiraju), a javlja se i ukočenost (spasticitet) koja dodatno otežava kretanje. Najčešći oblik bolesti je amiotrofična lateralna skleroza (ALS), koja zahvaća i gornje i donje motoričke neurone te dovodi do relativno brzog gubitka kontrole nad mišićima. Postoje i rjeđi, sporije napredujući oblici. Iako za MND još uvijek nema lijeka, dostupni su tretmani koji mogu ublažiti simptome, usporiti progresiju kod nekih oblika bolesti i značajno poboljšati kvalitetu života oboljelih. U kasnijim fazama, bolest nažalost zahvaća i mišiće za disanje, što na kraju dovodi do teških respiratornih poteškoća. ( Ordinacija.hr )
